Na osnovu člana 2 i člana 54 Zakona o budžetu (Službeni list RCG/broj 40/2001) ministar finansija propisuje
Donošenje propisa
Uputstvo o radu trezora (u daljem tekstu: uputstvo) je propis koji izdaje ministar finansija.
Punovažnost
Uputstvo se donosi i izdaje u skladu sa članom 2 Zakona o budžetu, (u daljem tekstu: Zakon) u cilju ostvarivanja namjere i svrhe Zakona. Ministar finansija može da izda službenicima za finansije dodatne naloge, instrukcije, procedure, smjernice ili strucna uputstva po pitanjima koja spadaju u njegovu nadležnost.
Svrha
1. Svrha ovog uputstva je da obezbjedi primjenu najbolje prakse finansijkog upravljanja u Republici Crnoj Gori (u daljem tekstu: država). Ukoliko, po mišljenju ministra finansija, striktno pridržavanje odredbi iz ovog uputstva, pod odredenim uslovima, nije u interesu države, on ima pravo da u pisanoj formi utvrdi procedure koje treba slijediti u ovim posebnim okolnostima. Takva dodatna strucna uputstva moraju biti dostavljena spoljnjem revizoru.
Stupanje na snagu
2. Uputstvo se donosi u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, shodno članu 59 Zakona.
Termini
3. Termini koji se koriste u uputstvu imaju sljedece znacenje:
Glavni službenik za finansije, oznacava budžetskog izvršioca, shodno članu 3 Zakona, a to je:
a) ministar,
b) direktor, odnosno odgovarajuce lice postavljeno da rukovodi potrošackom jedinicom;
c) lice zakonom ovlašceno da djeluje kao izvršilac budžeta i obavlja funkciju davanja opšteg odobravanja ili sankcionisanja finansijskih aktivnosti za potrošacku jedinicu; ili
d) lice koje je pismeno ovlašceno od strane lica navedenih pod a), b) ili c) da djeluje kao izvršilac budžeta i obavlja funkciju opšteg odobravanja ili sankcionisanja finansijskih aktivnosti za potrošacku jedinicu.
Službenik za finansije je rasporedeno ili ovlašceno lice koje snosi licnu i finansijsku odgovornost za finansijski zadatak definisan ovim uputstvom, a posebno:
a) Službenik za odobravanje je lice, koje rasporeduje glavni službenik za finansije, da u potrošackoj organizaciji obavlja finansijski zadatak koji se odnosi na funkciju odobravanja predloga ili zahtjeva za placanje državnim novcem.
b) Službenik za ovjeravanje je lice koje, na osnovu ovlašcenja ministra finansija, u potrošackoj organizaciji obavlja finansijski zadatak, koji se odnosi na funkciju ovjeravanja tacnosti i punovažnosti predloga ili zahtjeva za placanje državnim novcem, ili tacnosti i punovažnosti u prikupljanju državnog novca.
c) Službenik za ovlašcivanje je lice koje rasporeduje ministar finansija da obavlja finansijski zadatak koji se odnosi na funkciju davanja punomocja za predlog ili zahtjev za potrošnju državnog novca i za isplatu novca sa državnog bankarskog racuna.
d) Primalac prihoda (u daljem tekstu : primalac) je lice koje ovlasti glavni službenik za finansije da, u potrošackoj organizaciji, obavlja finansijski zadatak rukovanja, prikupljanja i ulaganja državnog novca u banke.
Finansijski zadatak je aktivnost, zadatak ili procedura, koji se odnosi na:
a) stvaranje ugovorene obaveze ili potrošnju državnog novca,
b) prikupljanje i prijem državnog novca,
c) upravljanje i kontrolu državnog novca.
Državni ugovor je sporazum o nabavci roba i usluga kojim je država obavezana ili se može obavezati da obavi placanje državnim novcem.
Garancija na zajam je garancija za dospjela placanja cijelokupnog iznosa ili samo dijela zajma, samo za glavnicu ili kamatu ili za oboje, glavnicu i kamatu na zajam.
Pojmovno placanje i pojmovno primanje su transakcije koje ne obuhvataju stvarna novcana placanja i novcana primanja, zato što se transakcije obavljaju samo izmedu potrošackih organizacija.
Nalog za nabavku je ugovor koji ima formu dokumenta izdatog u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, a predstavlja pisanu izjavu o akceptiranju odredene ponude.
Posebni državni novac je državni novac koji koriste van-budžetski fondovi ili drugi fondovi i nalazi se van državnog budžeta ili budžeta opština, kao i donatorska sredstva za posebne namjene iskazana u budžetu.
Potrošacke organizacije su potrošacke jedinice ili jedinice pod njihovom nadležnošcu, kako je definisano Zakonom.
Varant je pismeno odobrenje potrošackim jedinicama, izdato od strane ministra finansija, kojim se daje dozvola za potrošnju državnog novca do odobrenog iznosa.
Transfer žurnala je transakcija koja dovodi do ispravki i poravnanja finansijskih podataka u glavnoj knjizi trezora.
Distribucija uputstva
4. Glavni službenik za finansije je odgovoran za distribuciju i cuvanje primjerka uputstva u potrošackoj organizaciji. Jedan primjerak ovog uputstva mora biti izdat svakom službeniku za finansije. Uputstvo je zvanicni dokumenat i u državnom je vlasništvu, a ne u vlasništvu službenog lica kome je izdat.
Cuvanje primjeraka uputstva
5. Službenik za finansije je odgovoran da obezbijedi da se svaki pojedinacni primjerak ovog uputstva cuva i održava u cistom i upotrebljivom stanju.
Izmjene uputstva
6. Uputstvo jedino može izmijeniti ministar finansija. Odobrene izmjene se moraju poslati potrošackim organizacijama putem strucnog uputstva. Za izmijenjene primjerke uputstva odgovorni su ovlašceni državni službenici koji raspolažu tim primjerkom. Izmjene stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Republike Crne Gore.
Rasporedivanje službenika za finansije
7. Ministar, direktor ili odgovarajuce lice postavljeno da rukovodi potrošackom jedinicom, ovim uputstvom, je službeno imenovan za glavnog službenika za finansije te potrošacke jedinice.
8. Ministar finansija ima pravo da, na mjesto službenika za finansije, u državnom trezoru rasporedi, odnosno u potrošackoj organizaciji odobri rasporedivanje, bilo kojeg državnog službenika, da obavlja finansijski zadatak koji dovodi do:
a) potrošnje sredstava sa Konsolidovanog racuna trezora i podizanja državnog novca sa državnog bankarskog racuna trezora u skladu sa članom 12 Zakona,
b) raspolaganja državnim novcem, ulaganja na državni bankarski racun i povecanja iznosa sredstava na Konsolidovanom racunu trezora u skladu sa tackom 236, ovog uputstva.
9. Glavni službenik za finansije ima pravo da rasporedi jednog ili više državnih službenika da obavljaju dužnosti i snose odgovornost u svojstvu službenika za odobravanje za tu potrošacku organizaciju. Obavještenje o njihovom rasporedivanju pismeno se dostavlja ministru finansija.
10. Glavni službenik za finansije ima pravo da rasporedi jednog ili više državnih službenika da obavljaju dužnosti i snose odgovornost u svojstvu primaoca prihoda za potrošacku organizaciju. Obavještenje o njihovom rasporedivanju pismeno se dostavlja ministru finansija.
11. Na pismeno dostavljen predlog glavnog službenika za finansije, ministar finansija ce ovlastiti jednog ili više državnih službenika u potrošackoj organizaciji da obavljaju dužnosti i snose odgovornost u svojstvu službenika za ovjeravanje u toj potrošackoj organizaciji.
12. Ministar finansija ce u državnom trezoru (u daljem tekstu: trezor) rasporediti službenika za ovlašcivanje, a u posebnim slucajevima ce ih rasporediti i u drugim potrošackim organizacijama.
13. Državni službenik koji se u potrošackoj organizaciji rasporedi na mjesto službenika za odobravanje, shodno ovom uputstvu, ne može da obavlja dužnost službenika za ovjeravanje ili službenika za ovlašcivanje.
14. Državni službenik koji je rasporeden na mjesto službenika za finansije da obavlja finansijski zadatak, utvrden ovim uputstvom, mora biti visokih moralnih kvaliteta, povjerljiv i pouzdan.
15. Ministar finansija, na pismeni zahtjev glavnog službenika za finansije, može opozovati ili odbiti rasporedivanje državnog službenika koji obavlja finansijski zadatak, ili o tome sam donijeti odluku, a objašnjenje o opravdanosti takve odluke dostaviti glavnom službeniku za finansije, u pisanoj formi.
16. Ministru finansija dostavlja se specimen potpisa svakog državnog službenika koji je predložen i rasporeden na mjesto službenika za finansije. Pomocnik ministra za trezor je odgovoran za vodenje registra o ovlašcenim i rasporedenim službenicima za finansije.
Odgovornosti službenika za finansije
17. Službenici za finansije moraju, u skladu sa članom 2 Zakona, da poštuju naredbe, instrukcije, procedure, smjernice ili strucna uputstva data od strane ministra finansija ili lica koja on za to ovlasti.
18. Konkretno:
a) službenici za finansije u skladu sa ovim uputstvom, moraju savjesno postupati, a posebno u slucaju kada uputstvo direktno utice na obavljanje njihovih aktivnosti;
b) ne poznavanje ovog uputstva nece biti prihvaceno kao izgovor ukoliko službenik za finansije prouzrokuje gubitak za državu ili ukoliko dovede do propusta ili netacne evidencije podataka, u bilo kakvoj vrsti zapisa.
19. Službenici za finansije podliježu licnoj odgovornosti za obavljanje njihovih tekucih finansijskih zadataka i po diskrecionom pravu ministra finansija mogu se smatrati finansijski odgovornim za gubitak, netacnost ili grešku koja se pojavi za vrijeme obavljanja tih finansijskih zadataka. Ukoliko službenik za finansije prenese ovlašcenja, na nekog od zaposlenih pod njegovom kontrolom, time ne može biti osloboden niti prenijeti na drugog licnu i finansijsku odgovornost. Službenik za finansije ne može da obavlja finansijski zadatak na osnovu kojeg ce da ostvari direktnu finansijsku korist, osim ako nije za to izricito ovlašcen od strane ministra finansija.
20. Službenici za finansije, koji su odgovorni za rukovanje i cuvanje državnog novca, gotovine ili drugih sredstava placanja, licno su odgovorni da tacnu i kompletnu potvrdu o primopredaji potpiše službenik zadužen za predaju dokumenta i službenik koji preuzima taj dokumenat.
21. Službenik za finansije ne smije prihvatiti gotovinu ili izdati priznanicu, primiti ili izdati druga sredstva placanja, markice, mjenice, potvrde ili druge vrijednosne papire, bez prethodne provjere da li je potvrda o primopredaji pravilno popunjena i potpisana od strane dva službenika , navedena u tacki 22 ovog uputstva.
Prenošenje ovlašcenja
22. Ministar finansija može, putem potpisanog dokumenta, prenijeti na drugog državnog službenika ovlašcenja ili funkcije koje ima kao ministar, u skladu sa ovim uputstvom. Prilikom obavljanja funkcija i sprovodenja ovlašcenja koja su mu prenesena, službenik postupa u skladu sa strucnim uputstvima ministra. Prenošenje tih ovlašcenja ne oslobada ministra od odgovornosti, propisane ovim uputstvom.
23. Glavni službenik za finansije može, putem potpisanog dokumenta,
prenijeti na drugog državnog službenika ovlašcenja ili funkcije koje su
mu propisane ovim uputstvom. Pri obavljanju ovih funkcija i sprovodenju
ovlašcenja koja su mu prenesena, službenik postupa u skladu sa
uputstvima datim od strane glavnog službenika za finansije. Prenošenje
tih ovlašcenja ne oslobada glavnog službenika za finansije od
odgovornosti, propisane ovim uputstvom.
Varanti za potrošacke jedinice
24. Novac sa Konsolidovanog racuna trezora isplacuje se na nacin propisan članom 11 stav 3 Zakona.
25. Ministar finansija,u skladu sa članom 31 Zakona, sredstva utvrdena godišnjim Zakonom o budžetu Republike Crne Gore (u daljem tekstu: budžet države), odobrava potrošackim jedinicama izdavanjem varanata.
26. Varanti se izdaju kao dokumentovane informacije koje utvrduju detalje i uslove izdavanja sredstava, potpisuje ih ministar finansija ili lice koje on ovlasti i evidentiraju se u glavnoj knjizi državnog racunovodstva i finansijskog informacionog sistema trezora (u daljem tekstu: glavna knjiga trezora ).
27. Izdavanjem varanta vrši se kontrola upotrebe državnog novca, i to:
a) varantom za odobravanje sredstava ministar finansija ,na osnovu ovlašcenja iz budžeta države, izdaje glavnom službeniku za finansije varant za odobravanje sredstava, u kojem precizira nivo potrošnje odobrene od strane Skupštine, za svaku potrošacku jedinicu u skladu sa posebnom klasifikacijom budžeta.
b) varantom za dodjelu sredstava ministar finansija ovlašcuje glavnog službenika za finansije da potroši sredstva do iznosa koji je utvrden varantom. Varanti se izdaju mjesecno ili tromjesecno u zavisnosti od iznosa sredstava raspoloživih za potrošnju.
c) prenosnim varantom ministar finansija, u skladu sa članom 35, stav 2 Zakona, može odobriti glavnom službeniku za finansije, ukoliko se ukaže potreba za tim, preusmjeravanje sredstava iz jedne stavke potrošnje u drugu, a najviše do 5% ukupnog iznosa za pojedine izdatke. Ovim varantom vrši se i prenos sredstava iz tekuce i stalne rezerve budžeta države do potrošackih jedinica.
d) vanrednim varantom ministar finansija, u slucaju vanrednih okolnosti, može odobriti povecanje iznosa sredstava koja su na raspolaganju glavnom službeniku za finansije. Sredstva obezbijedena putem ovog varanta moraju biti predmet razmatranja od strane Vlade, u skladu sa članom 8 Zakona.
e) varantom za razvojni projekat ministar finansija odobrava glavnom službeniku za finansije, zaduženom za izvršavanje projekta finansiranog od strane donatora, korišcenje sredstava za projekat i ukupne izdatke koji mogu nastati u toku njegove realizacije.
f) varantom dodijeljenih sredstava za razvojni projekat ministar finansija odobrava trenutno raspoloživa sredstva glavnom službeniku za finansije, nadležnom za realizaciju projekta finansiranog od strane donatora.
Dodjela sredstava službenicima za finansije
28. Glavni službenik za finansije u potrošackoj jedinici, nakon prijema varanta, u skladu sa članom 31, stav 2 Zakona, može izdati službenicima za finansije u njegovoj potrošackoj jedinici varante za preraspodjelu sredstava, ukljucujuci i potrošacke organizacije pod njegovom nadležnošcu, ukoliko prethodno nijesu dobile varant direktno od ministra finansija.
29. Varant za preraspodjelu sredstava ovlašcuje službenika za finansije na potrošnju sredstava odobrenih budžetom države.
30. Varantom za preraspodjelu sredstava mogu se ogranicavati ovlašcenja za potrošnju sredstava potrebnih za pokrice troškova potrošackih organizacija putem:
a) izuzeca neke stavke troškova koju glavni službenik za finansije želi da posebno kontroliše;
b) ogranicenja u varantu izdatom od strane ministra finansija glavnom službeniku za finansije, u skladu sa tackom 29 ovog uputstva.
31. Varant za preraspodjelu sredstava sadrži bliža uputstva za rad službenika za finansije kojim ga obavezuje:
a) da obavlja placanja do granice koja je utvrdena varantom;
b) da prilikom izdavanja svakog narednog zahtjeva za placanje provjeri da li je u skladu sa varantom za preraspodjelu sredstava;
c) da posebnu pažnju obrati na neko drugo uputstvo, koje može izdati glavni službenik za finansije.
Prestanak važenja varanta
32. Varanti, ukljucujuci varante za preraspodjelu, osim varanta za razvoj projekta, prestaju da važe zadnjeg dana fiskalne godine na koju se odnose, ili ranije, ukoliko o tome ministar finansija pismeno obavijesti glavne službenike za finansije.
33. Ukoliko službenik za finansije raspolaže varantom
koji još važi, a predvida se njegovo ukidanje, ne smije ga upotrebiti
da namjerno napravi ili se obaveže na bilo kakav neopravdan izdatak.
Unutrašnja kontrola u potrošackim organizacijama
34. Glavni službenik za finansije, u skladu sa ovlašcenjem utvrdenim članom 44 Zakona, odgovoran je za unutrašnju kontrolu finansijskih transakcija u potrošackoj organizaciji pod njegovom nadležnošcu. Pored toga organizuje rad službe ciji su službenici za finansije odgovorni za izvršavanje finansijskih zadataka.
Potrošnja državnog novca
35. Državni novac sa Konsolidovanog racuna trezora može se isplatiti samo ako:
a) službenik za odobravanje odobri predlog za potrošnju državnog novca, zahtjev za placanje ili za potrošnju državnog novca iz raspoloživih sredstava,
b) službenik za ovjeravanje pismeno ovjeri da je predlog za potrošnju ili zahtjev za placanje tacan i važeci,
c) službenik za ovlašcivanje, nakon što provjeri da je predlog za potrošnju ili zahtjev za placanje ispravno ovjeren i odobren, da ovlašcenje za isplatu novca sa državnog bankarskog racuna.
Odobravanje predloga za potrošnju državnog novca
36. Službenik za finansije ce preduzeti aktivnost po osnovu predloga za potrošnju tek nakon što ga prethodno odobri glavni službenik za finansije.
37. Glavni službenik za finansije odobrava predlog za potrošnju državnog novca (ukljucujuci i pojmovno placanje) kada utvrdi:
a) da je u skladu sa politikom koju vodi Vlada,
b) da predlog predstavlja efikasnu i svrsishodnu upotrebu državnog novca i
c) da se posebni državni novac troši u skladu sa uslovima datim za upravljanje novcem od strane države.
Odobravanje predloga za buducu potrošnju
38. Ukoliko za izdatak, koji je utvrden predlogom za potrošnju , sredstva nijesu odobrena tekucim budžetom države ili predlogom zakona o budžetu države, koji je u skupštinskoj proceduri, glavni službenik za finansije ne može odobriti potrošnju po tom predlogu, osim ako ministar finansija nije dao pismeno odobrenje.
Metod odobravanja predloga za buducu potrošnju
39. Odobravanje predloga za buducu potrošnju, za koju nema budžetom odobrenih sredstava, može se izvršiti samo izdavanjem vanrednog varanta, u skladu sa tackom 29 ovog uputstva.
Aktivnosti u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama
40. Službenik za finansije ce se prilikom nabavke proizvoda ili korišcenja usluga pridržavati odredbi Zakona o javnim nabavkama i drugih propisa, uputstava i procedura koje se odnose na javne nabavke.
Sklapanje ugovora
41. Lice ne može sklopiti ugovor, sporazum ili posao po kome se državni novac isplacuje ili može biti isplacen (ukuljucujuci i pojmovno placanje), osim ako predlog za potrošnju državnog novca, po navedenim osnovama, nije odobren u skladu sa tackom 38 ovog uputstva.
Placanja po osnovu izdatih garancija za zajmove
42. Glavni službenik za finansije ili ovlašceno lice ne smije vršiti placanja po osnovu izdatih garancija za zajam u ime države, osim ako:
a) predlog za potrošnju državnog novca po osnovu izdatih garancija za zajam nije odobren u skladu sa tackom 39 ovog uputstva i
b) predlog za potrošnju državnog novca po osnovu izdatih garancija za zajam nije predhodno odobrio ministar finansija ili lice koje je on za tu svrhu ovlastio.
Potrošnja državnog novca po osnovu ugovorenih obaveza
43. Predlog za potrošnju koji dovodi do direktne potrošnje državnog novca, prethodno se evidentira kao ugovorena obaveza iz raspoloživih budžetskih sredstava.
44. Ugovorena obaveza se iskazuje na obrascu ciji je naziv ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze, sa sadržajem koji propisuje ministar finansija. Na osnovu ovlašcenja za stvaranje ugovorene obaveze posebno se rezerviše dio raspoloživih sredstava budžeta potrošackih organizacija da bi se ispunile obaveze za isplatu državnog novca. Ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze ovjerava se i odobrava od strane nadležnih službenika za finansije u potrošackoj organizaciji.
45. Ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze popunjava se u dva primjerka. Original se predaje državnom trezoru na davanje ovlašcenja i evidentiranje u glavnoj knjizi trezora, a drugi primjerak se zadržava u potrošackoj organizaciji.
46. Ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze ne popunjava se u slucaju redovnih ili periodicnih placanja, kao što su zarade, naknade i druga licna primanja, stalni avansi (u trenutku kada su nastali), kao i za ostale izdatke koje utvrdi ministar finansija.
47. Službenik za ovjeravanje, prije nego što ovjeri ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze, utvrduje:
a) da postoji pismeno odobrenje za stvaranje ugovorene obaveze od strane glavnog službenika za finansije;
b) da postoji dokumentacija koja podržava predlog za potrošnju;
c) da postoji tacna šifra iz glavne knjige trezora, koja predstavlja odredenu stavku klasifikacije budžeta, propisanu od strane ministra finansija, a služi za evidentiranje ugovorene obaveze kao rezervisanog izdatka u odnosu na odgovarajucu stavku budžeta u glavnoj knjizi trezora.
d) da je ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze evidentirano u registru ovlašcenja za stvaranje ugovorene obaveze i da ima jedinstveni registarski broj.
48. Službenik za ovjeravanje dužan je da vodi registar ovlašcenja za stvaranje ugovorenih obaveza, koja podnosi potrošacka organizacija. Registar ovlašcenja za stvaranje ugovorenih obaveza sadrži :
a) serijski i jedinstveni registarski broj;
b) datum registracije;
c) ukupan iznos na koji glasi ugovorena obaveza;
d) ime lica koje obavlja placanje i primaoca (korisnika);
e) broj naloga za nabavku ili drugog dokumenta;
f) datum kada je ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze dostavljeno trezoru;
g) datum kada je ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze obradeno u trezoru;
h) datum i registarske brojeve zahtjeva za placanje, na osnovu kojih se vrši placanje ugovorene obaveze.
49. Službenik za odobravanje odobrava ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze, nakon što provjeri:
a) da je glavni službenik za finansije odobrio predlog za potrošnju;
b) da je ugovorena obaveza u skladu sa predlogom za potrošnju i da je ispravno ovjerena;
c) da predlog za potrošnju obezbjeduje najisplativije ugovaranje poslova ili je u skladu sa posebnim uslovima koje utvrduje Vlada;
d) da postoji dovoljno dodijeljenih sredstava u budžetu države za tu obavezu, uzimajuci u obzir druge izdatke i ugovorene obaveze koji se pokrivaju iz odobrenih sredstava.
Obrada ugovorenih obaveza u trezoru
50. Pravilno ispunjena, ovjerena i odobrena ovlašcenja za stvaranje ugovorene obaveze, predaju se državnom trezoru na odobrenje i evidentiranje u glavnoj knjizi trezora.
Godišnji pregled neizvršenih ugovorenih obaveza
51. Potrošacke organizacije sacinjavaju godišnji pregled
svih neizvršenih ugovorenih obaveza, da bi utvrdili one ugovorene
obaveze koje ce se isplatiti u sledecoj fiskalnoj godini. Pregled ovih
neizvršenih ugovorenih obaveza dostavlja se državnom trezoru, radi
evidencije u glavnoj knjizi trezora.
Racunovodstvo i unutrašnja kontrola
52. Glavni službenici za finansije, u skladu sa ovlašcenjem utvrdenim članom 44 Zakona, odgovorni su za racunovodstvo i unutrašnju kontrolu izdataka koji su u njihovoj nadležnosti. Sve faze kontrole izdataka moraju biti dokumentovane pravilno ispunjenim obrascem ciji je naziv zahtjev za placanje koji izdaje ministar finansija. Potrošacke organizacije dužne su da koriste ovaj obrazac za sva placanja izdataka napravljenih sa Konsolidovanog racuna trezora, osim ako drugacije ne utvrdi ministar finansija.
53. Obrazac zahtjeva za placanje popunjava se u dva primjerka. Original se predaje državnom trezoru radi evidencije u glavnoj knjizi trezora i obrade, na osnovu kojeg se banci izdaje nalog za placanje. Drugi primjerak ostaje u potrošackoj organizaciji, kao pismeni dokaz koji služi za potrebe revizije i spaja se sa ostalom pratecom dokumentacijom.
54. Ministar finansija donosi bliži propis o korišcenju i usvajanju buducih tehnologija ili usavršenih metodologija koje se odnose na oblik, proces i nacin obavljanja finansijskih zadataka u potrošackim organizacijama ili državnom trezoru.
Prijem izvještaja o prijemu roba ili korišcenim uslugama
55. Nakon prijema roba ili korišcenja usluga, službenik za finansije provjerava ili dobija pismenu potvrdu da je usluga obavljena ili da je roba isporucena, u skladu sa odobrenim nalogom za nabavku, potpisanim državnim ugovorom, obavezujucim sporazumom ili administrativnim nalogom.
56. Službenik za finansije vrši pismenu evidenciju odstupanja od broja stavki ili uslova koji važe za stavke koje su navedene u nalogu za nabavku ili državnom ugovoru. Evidencija sadrži podatake o navedenim odstupanjima, cime se obezbijeduje da se faktura prodavca ili dobavljaca izmijeni na stvarnu vrijednost primljenih proizvoda ili usluge koja je obavljena.
Ovjeravanje placanja od strane potrošackih organizacija
57. Službenik za ovjeravanje ovjerava zahtjev za placanje, nakon što utvrdi:
a) da je fizicko ili pravno lice izvršilo uslugu ili dostavilo robu;
b) da je fizicko ili pravno lice predalo fakturu ili neki drugi prateci dokument, koji jasno ukazuje na prirodu zahtjeva za sredstvima državnog budžeta, zatim da su detaljno objašnjeni u cilju sprecavanja mogucnosti duplog placanja ili da postoji dovoljno dokaza koji ukazuju na to da zahtjev za placanje nije prethodno placen;
c) da prateca dokumentacija sadrži podatke o imenu fizickog ili pravnog lica kojem se vrši placanje, cime se obezbjeduje obavljanje placanja stvarnom izvršiocu usluge;
d) da su svi iznosi i obracuni tacni;
e) da je upisana tacna racunovodstvena šifra koja prikazuje odredenu stavku klasifikacije budžeta, predloženu od strane ministra finansija, a koja služi da se u glavnoj knjizi trezora obavljeno placanje evidentira kao izdatak iz budžeta;
f) da postoji odobreno ovlašcenje za stvaranje ugovorene obaveze za navedeni izdatak, a koje je izdato prije ili uz zahtjev za placanje i
g) da je izdat jedinstveni registarski broj koji je citko upisan na original i kopije zahtjeva za placanje.
58. Službenik za ovjeravanje je odgovoran za vodenje registra podnesenih zahtjeva za placanje u potrošackoj organizaciji. Registar zahtjeva za placanje mora da sadrži sledece informacije za svaki zahtjev za placanje:
a) serijski i jedinstveni registarski broj;
b) datum registracije zahtjeva za placanje;
c) ukupan iznos na koji glasi zahtjev za placanje;
d) ime lica kome se vrši placanje za izvršenu uslugu ili isporucenu robu;
e) fakturu ili drugi referentni broj dokumenta;
f) broj ovlašcenja za stvaranje ugovorene obaveze;
g) datum kada je zahtjev za placanje predat trezoru;
h) datum kada je zahtjev za placanje placen od strane trezora.
Odobravanje placanja od strane potrošackih organizacija
59. Prije odobravanja zahtjeva za placanje, službenik za odobravanje provjerava:
a) da je izdatak odobren, a zahtjev za placanje ispravno ovjeren i
b) da postoji dovoljno sredstava u budžetu i na stavci koja se odnosi na dati izdatak, koji je u skladu sa klasifikacijom budžeta, da bi se obavilo placanje od strane potrošacke organizacije.
60. Službenik za odobravanje ne može odobriti placanja koja prelaze limit sredstava odobrenih budžetom države za tu potrošacku jedinicu ili potrošacku organizaciju pod njenom nadležnošcu, kao ni ona koja prelaze iznos dodijeljenih sredstava iz budžeta države odobrenih od strane ministra finansija.
Ovlašcivanje zahtjeva za placanje od strane trezora
61. Službenik za ovlašcivanje u trezoru, prije nego ovlasti zahtjev za placanje državnim novcem sa državnog bankarskog racuna, utvrduje:
a) da je zahtjev za placanje pravilno popunjen, odnosno ovjeren i odobren od strane ovlašcenih službenika za finansije potrošacke organizacije;
b) da je zahtjev za placanje evidentiran u glavnoj knjizi trezora;
c) da postoji dovoljno dodijeljenih sredstava po odgovarajucoj stavci budžeta, koja su na raspolaganju potrošackoj organizaciji za obavljanje placanja,
d) da za obavljanje placanja postoji dovoljno novca na državnom bankarskom racunu.
62. Službenik za ovlašcivanje ima pravo da zahtijeva od potrošacke organizacije da obezbjedi pratecu dokumentaciju, u vezi sa zahtjevom za placanje, ukoliko smatra da se proces kontrole u potrošackoj organizaciji ne vrši u skladu sa ovim uputstvom.
63. Službenik za ovlašcivanje nepravilno popunjen ili brojcano netacan zahtjev za placanje može odbiti ili ga neobradenog vratiti potrošackoj organizaciji.
Transfer žurnala
64. Transfer žurnala služi za ispravke i promjene stanja racunovodstvenih podataka, radi poravnanja u glavnoj knjizi trezora. Transferi žurnala moraju biti ovjereni, odobreni i ovlašceni od strane nadležnog službenika za finansije.
65. Glavni službenik za finansije, koristeci zvanicni obrazac ciji je naziv transfer žurnala, u skladu sa instrukcijama ministra finansija, može zahtijevati promjene koje obuhvataju:
a) izmjene kojima se vrši ispravka postojeceg izdatka ili promjena kod evidencije prihoda i
b) evidenciju pojmovnih placanja i primanja.
Ove promjene ne mogu imati uticaja na stanje sredstava na Konsolidovanom racunu trezora.
66. Pomocnik ministra za državni trezor, uz ove promjene, unosi i dodatne promjene, ukljucujuci evidenciju transakcija koje su se desile van glavne knjige trezora.
Registar primljenih faktura
67. Potrošacke organizacije vode registar primljenih faktura. Registar primljenih faktura sadrži podatke vezane za sve fakture ili korišcene usluge, kao i sporne ili poništene fakture.
Dospjela placanja
68. Fakture koje potrošacke organizacije prime za nabavljene proizvode i korišcene usluge treba platiti do datuma dospjeca placanja, s ciljem boljeg upravljanja i svrsishodnog korišcenja državnog novca i održavanja reputacije platiše od povjerenja .
69. Po pravilu, rok za placanje fakture iznosi trideset dana od dana prijema fakture. Izuzetno, rok za placanje može biti i duži od trideset dana, ukoliko se ugovorom definišu termini i uslovi placanja, odnosno na osnovu pismenog odobrenja glavnog službenika za finansije ili instrukcije ministra finansija.
70. Potrošacka organizacija koja, u kontinuitetu, ne izvršava obavezu placanja u roku a bez nekog prihvatljivog razloga, cini predmet kontrole od strane unutrašnjeg revizora ili se upucuje spoljnjem revizoru na dalju proceduru.
Pojmovno placanje i pojmovno primanje
71. Ministar finansija ima pravo da utvrdi da je placanje od strane jedne potrošacke organizacije drugoj, pojmovno placanje i da odgovarajuce primanje tretira kao pojmovno, jer se transakcije obavljaju izmedu državnih organa.
72. Pojmovna placanja i pojmovna primanja evidentiraju se u glavnoj
knjizi trezora kao stvarna placanja i primanja, iako te transakcije
nijesu izvršene preko državnog bankarskog racuna, niti dovele do
promjene stanja na Konsolidovanom racunu terzora.
Odgovornost glavnih službenika za finansije za prikupljanje prihoda
73. Glavni službenik za finansije je odgovoran za prikupljanje prihoda i cuvanje državnog novca u potrošackoj jedinici koja je pod njegovom nadležnošcu..
74. Glavni službenik za finansije vodi ili obezbjeduje vodenje evidencije svih prihoda za koje je odgovoran.
75. Prikupljanje prihoda od strane službenika za finansije ne oslobada glavnog službenika za finansije od odgovornosti da se svi prihodi prikupljeni u potrošackim jedinicama i potrošackim organizacijama, pod njegovom kontrolom, tacno i ažurno evidentiraju.
Zakonsko sredstvo placanja
76. Primalac prihvata samo novac, u valuti koja je zakonsko sredstvo placanja, a koji nije ispisan, pocijepan ili oštecen.
77. Primalac može da prihvati i druga sredstva placanja, u skladu sa smjernicama koje utvrduje ministar finansija.
Priznanice za prihod i državni novac
78. Primalac mora odmah da izda priznanicu državnog trezora, u propisanoj formi, za svaku sumu novca koja je za racun države direktno njemu placena.
79. Priznanica mora biti izdata za stvarni iznos novca koji je primljen.
Javno obavještenje
80. Na mjestu gdje se obavlja prikupljanje javnih prihoda i državnog novca mora biti istaknuto obavještenje, koje ukazuje da se za svaki iznos novca koji se plati nadležnom državnom službeniku dobijaju zvanicne originalne numerisane i potpisane priznanice.
Priznanice državnog trezora i licence (dozvole)
81. Obrazac priznanice državnog trezora propisuje, a licenci odobrava ministar finansija. U priznanicu državnog trezora se unosi: iznos primljenog novca, šifra prihoda, svrha placanja, lice koje vrši uplatu, datum uplate i placeni nalog o zaduženju, ukoliko on postoji. Uplaceni iznos novca upisuje se i brojevima i rijecima. Primalac mora potpisati izdatu priznanicu.
82. Ukoliko to odobri ministar finansija, mogu se koristiti kompjuterski obradena knjiženja i priznanice.
Popunjavanje priznanica državnog trezora i licenci
83. Uplate za izdavanje licenci, osim onih koje se štampaju za posebnu svrhu, vrše se na pripremljenim i oznacenim formularima koje cini set od cetiri primjerka priznanica državnog trezora.
84. Kada se rucno popunjava, prva strana priznanice državnog trezora ispunjava se crnom ili plavom hemijskom olovkom i koristi se indigo podloga (ili specijalni indigo dokument-knjiga) koja omogucava kopiranje. Službenici za finansije koji izdaju priznanice državnog trezora moraju obezbjediti da se izda kompletan set citko popunjenih priznanica. U protivnom, priznanice se poništavaju, u skladu sa tackom 89 ovog uputstva.
85. Ukoliko drugacije ne propiše ministar finansija, distribucija prva tri primjerka priznanica obavlja se na sledeci nacin:
a) original se izdaje licu koje vrši placanje;
b) drugi primjerak se koristi za verifikaciju knjiženja izjave primaoca (tacka 91 ovog uputstva) i uz izjavu se predaje trezoru;
c) treci primjerak se dodaje primjerku izjave primaoca i šalje glavnom službeniku za finansije i
d) cetvrti primjerak ostaje u knjizi priznanica državnog trezora ili knjizi licenci i koristi se za kontrolu ili reviziju.
86. Priznanice državnog trezora izdaju se po serijskim brojevima.
Poništavanje priznanica državnog trezora i licenci
87. Na priznanicama državnog trezora ili licencama ne mogu se vršiti ispravke. Tamo gdje je napravljena greška, priznanica ili licenca se poništava, zadržava i zamijenjuje novom priznanicom državnog trezora ili novom licencom. Oštecena priznanica državnog trezora ili licenca se poništava pecatiranjem rijecju "poništeno", uz dvije dijagonalne linije kojima se križa svaki primjerak. Sa originalom i drugim primjerkom rapolaže se u skladu sa tackom 90 ovog uputstva. Poništavanje se potvrduje potpisom službenika za finansije odgovornog za izdavanje priznanica državnog trezora ili za izdavanje licenci.
88. Original poništenih priznanica državnog trezora i licenci po serijskim brojevima sastavljaju se sa drugim primjerkom izdatih priznanica državnog trezora i licenci i dodaju izjavi primaoca.
Izjava primaoca
89. Primalac vodi zbirni izvještaj izdatih priznanica (u daljem tekstu: izjava primaoca) u obliku koji propiše ministar finansija.
90. Izjava primaoca sadrži:
a) datum;
b) broj prve i posljednje izdate priznanice državnog trezora;
c) šifru prihoda koja se koristi u glavnoj knjizi trezora;
d) ukupan iznos prikupljen po šifri prihoda; i
e) ukupan iznos svih prihoda.
91. Izjava primaoca obuhvata ukupan prihod, koji se odmah nakon obavljene uplate upisuju u izjavu primaoca, koji se uplacuje u banku i koji je jednak iznosu novca koji je naveden u tacki 92 ovog uputstva.
92. Primalac potpisuje izjavu primaoca i unosi datum izdavanja.
Sravnjavanje izjave primaoca
93. Prije nego što se prihod uplati u banku, primalac uz izjavu primaoca dodaje sve izdate priznanice i vrši sravnjenje iznosa sa izdatih priznanica sa ukupnim iznosom novca po šiframa glavne knjige trezora i sa primljenim iznosom novca.
94. Primalac je odgovoran da se primljeni iznos sredstava slaže sa iznosom sredstava iz izjave primaoca i da se uplati u banku.
95. Primalac, ni pod kojim uslovima, ne smije zadržati dio prikupljenih prihoda, za koji su izdate priznanice i koji su evidentirani u izjavi primaoca.
96. Primalac u gotovini nadoknaduje manjak novca ciji iznos ne prelazi 30 DEM (15 EUR-a), a ukoliko je manjak veci od 30 DEM, odmah dostavlja pismeni izvještaj glavnom službeniku za finansije i ministru finansija.
Uplata prikupljenog prihoda u banku i dostavljanje dokumentacije
97. Uplata prikupljenog prihoda u banku vrši se u skladu sa instrukcijama ministra finansija. Instrukcije ne smiju onemoguciti cešce ulaganje prihoda u banku, ukoliko se javi problem sigurnosti cuvanja gotovog novca.
98. Primalac uplacuje prikupljeni prihod banci koja ga deponuje na državni bankarski racun, na nacin utvrden od strane ministra finansija.
99. Primalac popunjava bankarsku uplatnicu u tri primjerka. Bankarska uplatnica sadrži: serijske brojeve cekova i mjenica, iznos za uplatu na koji glase i uplacene iznose sa povucenih cekova i bankarskih mjenica; kao i serijske brojeve novcanih i poštanskih naloga, iznose podignutih sredstava na koji glase, ime organizacije koja ih izdaje i ostale podatke koje zahtijeva banka.
100.Original bankarske uplatnice zadržava banka, drugi i treci primjerak vracaju se primaocu u vrijeme uplate, uz izdavanje ovjerene bankarske priznanice o izvršenoj uplati.
101 .Primalac treci primjerak bankarske uplatnice dodaje izjavi primaoca, kao dokaz da su sakupljeni prihodi uplaceni banci, osim kada je treci primjerak dio knjige bankarske uplatnice, i tada ostaje u toj knjizi.
102. Primalac, uz original izjave primaoca, dostavlja trezoru i drugi primjerak bankarske uplatnice.
Provjera izjave primaoca i pratecih dokumenata
100. Odmah nakon uplate u banku, primalac daje izjavu primaoca, koju ispravno ažurira. Uz izjavu primaoca dostavljaju se na uvid blokovi priznanica koji sadrže izdate i neiskorišcene priznanice državnog trezora i licenci, a u slucaju kompjuterski izdatih priznanica i licenci i dokaz o njihovom tacnom broju. Primalac obezbjeduje i kompletno ovjerenu bankarsku uplatnicu koju sa izjavom primaoca i pratecom dokumentacijom dostavlja službeniku za ovjeravanje, u njegovoj potrošackoj organizaciji.
101. Službenik za ovjeravanje provjerava tacnost izjave primaoca, dostavljene mu na uvid sve neiskorišcene i djelimicno obradene piznanice državnog trezora i licence koje su izdate primaocu. Prilikom provjeravanja tacnosti izjave primaoca potvrduje da su:
a) od posljednje uplate sve priznanice državnog trezora i licence ovjerene i da ne nedostaje nijedan broj,
b) sve priznanice državnog trezora i licence, koje su od poslednjeg placanja izdate, ispravno unijete u izjavu primaoca,
c) u izjavu primaoca unešeni tacni i ažurirani podaci, da se ukupan iznos sredstava koji je uplacen u banku, poklapa sa iznosom datim u izjavi primaoca.
Dostavljanje izjave primaoca državnom trezoru
102. Odmah nakon ovjere, primalac daje izjavu primaoca službeniku za finansije u državnom trezoru.
103. Službenik za finansije u državnom trezoru dužan je da upozori svakog primaoca koji nije podnio izjavu u propisanom roku.
104. Kada primalac dostavi izjavu primaoca, službenik za finansije u državnom trezoru, koji obavlja prijem, provjerava da li je službenik za ovjeru propisno ovjerio izjavu primaoca.
105. Službenik za finansije u državnom trezoru, koji obavlja prijem, parafira izjavu primaoca i upisuje datum, prije nego je evidentira u glavnoj knjizi trezora.
Neregularnosti
106. Službenik za finansije u državnom trezoru koji obavlja prijem, ukoliko posumnja u regularnost prezentiranih prikupljenih prihoda iskazanih u izjavi primaoca ili drugog dokumenta koji predaje primalac, odmah podnosi izvještaj pomocniku ministra za državni trezor. Ako pomocnik ministra za državni trezor ustanovi da je neregularnost materijalne prirode odmah o tome podnosi pisani izvještaj ministru finansija a kopije dostavlja unutrašnjem i spoljnjem revizoru i nadležnom glavnom službeniku za finansije.
107. Ukoliko je manjak manji od 30 DEM (15 EUR-a) primalac ce imati mogucnost da nadoknadi manjak. Ako to ne uradi, o tom problemu treba podnijeti izvještaj kako je propisano tackom 111 ovog uputstva. U slucaju da postoji višak, on se odmah reguliše izdavanjem priznanice državnog trezora.
Višak gotovine
108. Višak gotovine se javlja kada je iznos sredstava koji je primalac uplatio u banku veci od iznosa prikazanog u izjavi primaoca.
109. Pojavu viška gotovine ispituje pomocnik ministra za državni trezor i ažurno ga evidentira prema odgovarajucoj šifri glavne knjige trezora.
110. Ukoliko pomocnik ministra za državni trezor ustanovi da je u pitanju prividan, ne stvaran, višak gotovine koji je posljedica greške, ima pravo da izda pismeno ovlašcenje za povracaj novca predstavljenog kao višak ili da se putem preknjižavanja ispravi greška.
111. Privatni novac ne može se cuvati sa državnim novcem. Ukoliko privatni novac bude pronaden, može se potraživati i isplatiti, uz izdavanje priznanice državnog trezora, sa stavke koja je u glavnoj knizi trezora evidentirana kao "ostali republicki prihodi". Privatni novac nece se refundirati, ukoliko se u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev za povracaj novca.
Nepravilna upotreba prikupljenog prihoda
112. Prikupljeni prihod ili državni novac ne može se upotrebiti u privatne svrhe.
113. Primaoci i službenici za finansije ne mogu uzimati ili davati zajam ili akontaciju iz prikupljenih prihoda ili državnog novca za koji su odgovorni državi.
114. Prikupljeni prihod se uplacuje na državni bankarski racun a evidentira na Konsolidovanom racunu trezora i ne može se direktno koristiti za placanja državnih troškova. Evidencija prihoda se obavlja prema naznacenoj šifri za prihode u glavnoj knjizi, osim ako ministar finansija drugacije ne naloži.
Registar prihoda koji se primaju putem pošte
115. Službenik za finansije vodi registar prihoda u koji se unose prihodi, u bilo kojoj formi, primljeni preko pošte, osim prihoda koje primalac sam prikupi. Registar prihoda koji se prikupljaju putem pošte je u formi kolona i sadrži sljedece elemente :
a) datum prijema,
b) ime pošiljaoca,
c) stvarni iznos koji je primljen, pri cemu se mora voditi racuna da se svi podaci uzmu direktno sa ceka, novcanog naloga ili putem brojanja gotovog novca, a ne sa propratnog pisma ili doznake,
d) opis primljenog prihoda-gotovine, ceka, bankarskih mjenica, novcanog naloga, poštanskog naloga i sl,
e) potpis lica koje otvara poštu,
f) potpis lica koje je svjedok pri otvaranju pošte,
g) potpis službenika za finansije, uglavnom primaoca, kome se predaju stavke prihoda na knjiženje,
h) datum i broj priznanice državnog trezora koju izdaje primalac.
116. Službenici koji otvaraju poštu, u roku od 24 casa od momenta prijema prihoda, evidentiraju prihod i izdaju priznanicu. Ukoliko ne primi prihod u roku od 24 casa službenik koji otvara poštu o tome pismeno obavještava glavnog službenika za finansije.
117. Otvaranju pošte prisustvuju dva službenika. U protivnom, otvaranje pošte se odlaže dok se ne obezbijedi prisustvo i drugog službenika.
118. Registar prihoda ne može voditi isti službenik koji je odgovoran za izdavanje priznanica državnog trezora.
Prijem prihoda od strane službenika koji nisu primaoci
119. Službenik koji nije rasporeden na mjesto primaoca, ne može primiti prihod, vec se lice koje predaje prihod upucuje na najbližeg primaoca ili trezor.
120. Ukoliko službenik koji nije primalac obavi prijem prihoda preko pošte, postupa u skladu sa tackom 120 ovog uputstva.
Punovažnost izdatih licenci
121. Licenca se ne može zamijeniti dok se primaocu ne dostavi punovažna bankarska priznanica ili neki drugi dokaz o obavljenom placanju, direktno na odredeni bankarski racun, ili dok primalac ne dobije gotovinu, cek, bankarsku mjenicu, novcani nalog ili drugo sredstvo placanja .
122. Izdata ili zamijenjena licenca se smatra nevažecom ukoliko neka banka ne izvrši obavezu placanja, odnosno odbije da realizuje dati cek, bankarsku mjenicu ili neki drugi instrument kojim se obavlja placanje.
Dupliranje priznanica državnog trezora i licenci
123. Lice koje izgubi njemu izdate priznanice državnog trezora ili
licence, ima pravo da podnese molbu za izdavanje duplikata. U tom
slucajuse ne može se izdati novi original, vec ovjerene fotokopije
treceg primjerka originala izdatog dokumenta, koji se cuva kod
izdavaoca dokumenata. Kopija se ovjerava pecatom: "ovjerena originalna
kopija", uz datum i potpis nadležnog službenika za finansije. Na trecem
primjerku upisuje se da je izdata fotokopija. Licence koje se izdaju za
posebne svrhe ne mogu se ponovo izdavati ukoliko ne postoji dokaz da je
original licence poništen i zamijenjen. Iznos troškova zamjene odreduje
ministar finansija, u pisanoj formi.
Izdavanje naloga o zaduženju
124. Državni prihod ostvaren po osnovu izvršenih usluga placa se u vrijeme kada je usluga izvršena, proizvodi isporuceni, licence izdate i sl., u protivnom izdaje se nalog o zaduženju.
125. Obrazac nalog o zaduženju propisuje ministar finansija.
126. Nalog o zaduženju u skladu sa ovim uputstvom, izdaje se u slucaju placanja:
a) provizija u stranim organizacijama i vladama,
b) troškova i provizija za medusobne usluge državnih organa i organizacija,
c) troškova za državne službenike koji koriste usluge države u privatne svrhe
d) revizorske provizije, i
e) za iznose koji se nadoknaduju na Konsolidovani racun trezora usled pogrešne isplate sredstava odobrenih budžetom, u skladu sa članom 11 stav 4 Zakona.
U ostalim slucajevima, nalog o zaduženju, izdaje se na osnovu pismenog ovlašcenja ministra finansija.
127. Glavni službenik za finansije je odgovoran da omoguci prikupljanje prihoda na datum dospjeca naloga o zaduženju i za preduzimanje svih potrebnih radnji kako bi se izbjeglo zaostajanje u naplati prihoda.
128. Nalog o zaduženju ne može se izdati fizickom ili pravnom licu koje je ministar finansija naveo kao nepodobne za davanje kredita.
Registar naloga o zaduženju
129. Primalac vodi registar naloga o zaduženju, u formi koju propiše ministar finansija. U registru se evidentiraju podaci o procjeni renti, taksi, provizija, troškova nastalih prodajom državne imovine i drugih oblika državnih prihoda koji se naplacuju od fizickih i pravnih lica, putem izdavanja naloga o zaduženju.
130. Registar naloga o zaduženju podijeljen je na odjeljke radi adekvatne analize vrste prihoda, za koje je odgovoran glavni službenik za finansije. Odjeljci sadrže sljedece elemente, rasporedene po redovima i kolonama:
a) broj naloga o zaduženju,
b) datum izdavanja naloga o zaduženju,
c) datum kada je izvršena usluga, isporucena roba ili mjesec na koji se odgovarajuci racun odnosi,
d) kratak opis izvršenih usluga ili isporucenih roba,
e) šifru glavne knjige trezora po kojoj se prihod knjiži po prijemu,
f) iznos koji treba platiti,
g) datum do koga treba obaviti placanje,
h) datum slanja poštom ili datum isporuke,
i) datum slanja opomene u slucaju neblagovremenog placanja,
j) datum placanja,
k) broj izdate priznanice državnog trezora i
l) kolona "Napomena" u koju ce se unosite napomene, kao što su "vodi se sudski postupak", "otpis", "isporuceno " i sl.
131. Podaci iz tacke 135 ovog uputstva, koji se odnose na podtacke a) do g) unose se u registar naloga o zaduženju prije izdavanja samog naloga. Podatak iz podtacke h) unosi se u vrijeme kad se vrši isporuka naloga o zaduženju. Podaci iz podtacki i) do l) unose se u vrijeme vršenja odredenih radnji.
Popunjavanje naloga o zaduženju
132. Nalog o zaduženju izdaje se u tri primjerka.
133. Original naloga o zaduženju je štampan, otkucan ili rucno ispunjen crnom ili plavom hemijskom olovkom. Za pravljenje kopija koristi se indigo podloga (ili posebni indigo papir). Službenici koji popunjavaju nalog o zaduženju obezbjeduju izdavanje citko popunjenih kopija.
134. Ukoliko ministar finansija ne odredi drugacije, dostavljanje primjeraka naloga o zaduženju vrši se na sljedeci nacin:
a) original se dostavlja korisniku usluga, licu kojem su proizvodi isporuceni i sl.,
b) drugi primjerak ostaje kod izdavaoca naloga, dok se ne izvrši uplata, nakon cega se spaja sa kopijom priznanice državnog trezora, izdate za placanje tog naloga o zaduženju, i istovremeno se šalje trezoru,
c) treci primjerak ostaje kod izdavaoca naloga, kao dio knjige naloga o zaduženju, ili se cuva u obliku odgovarajuceg fajla, za potrebe kontrole ili revizije.
135. Original naloga o zaduženju, šalje se korisniku na adresu koju je on naznacio. Primalac cuva podatke o adresama u odgovarajucem fajlu.
136. Nalog o zaduženju sadrži podatke koji korisniku omogucavaju da prepozna izvršenu uslugu ili isporucenu robu.
137. U nalogu o zaduženju naznacen je rok placanja do 30 dana.
Poništavanje naloga o zaduženju
138. Podaci unešeni u nalog o zaduženju ne mogu se mijenjati. U slucaju greške izdaje se novi nalog o zaduženju. Svi primjerci pogrešno popunjenog naloga o zaduženju pecatiraju se rijecju "poništeno" i križaju se sa dvije dijagonalne crte uz potpis lica koje je odgovorno za popunjavanje naloga.
139. Original i treci primjerak poništenog naloga o zaduženju ostaju, kod izdavaoca naloga, u sastavu knjige naloga o zaduženju ili u obliku odgovarajuceg fajla.
140. Drugi primjerak poništenog naloga o zaduženju dostavlja se službeniku za ovjeravanje koji vrši njegovu provjeru, u sklopu provjere dokumentacije koju dostavlja primalac.
Ovjera naloga o zaduženju
141. Naloge o zaduženju, prije dostavljanja korisniku, provjerava i potpisuje službenik za ovjeravanje.
142. Službenik za ovjeravanje vraca primaocu naloge o zaduženju koji su netacni, necitki ili nepotrebni.
Dostavljanje naloga o zaduženju
143. Nalog o zaduženju, po pravilu, licno se dostavlja fizickom ili pravnom licu koje je dužno da izvrši uplatu. Ukoliko licna dostava nije moguca nalog o zaduženju može se poslati poštom. Datum licne dostave ili slanja poštom evidentira se u registru naloga o zaduženju.
Obracun procijenjenih vrijednosti
144. Ukoliko drugacije ne utvrdi glavni službenik za finansije, primaoci su odgovorni za obracun procijenjenih vrijednosti renti, taksi i drugih troškova na osnovu kojih se izdaju nalozi o zaduženju koji se odnose na prihod države.
Izvršenje placanja po osnovu naloga o zaduženju
145. Glavni službenik za finansije odgovoran je za naplatu prihoda po osnovu naloga o zaduženju u roku od 30 dana. Glavni službenik za finansije vrši mjesecnu provjeru registara naloga o zaduženju i za nerealizovane naloge o zaduženju preduzima odgovarajuce radnje koje se unose u kolonu "Napomene" u registru naloga o zaduženju.
146. Ukoliko primalac posumnja da nalog o zaduženju ne može biti izvršen o tome obavještava ministra finansija.
Kašnjenje u izvršenju naloga o zaduženju
147. Ukoliko nalog o zaduženju nije izvršen, a prihod nije prikupljen u utvrdenom roku, primalac postupa u skladu sa tac. 153 i 154 ovog uputstva .
148. U slucaju da se neizvršeni nalog o zaduženju odnosi na lice koje ostvaruje primanja od države, primalac:
a) u roku od sedam dana od dana isteka roka za placanje dostavlja pismenu opomenu o neizmirenom dugu, kojom zahtijeva hitno izmirenje iznosa dospjelog duga. Opomena se dostavlja na nacin propisan za dostavljanje naloga o zaduženju.
b) u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene, u slucaju da nalog o zaduženju nije realizovan, licno zahtijeva naplatu duga. Ukoliko se ni na ovaj nacin ne izmiri dug, od dužnika ce zahtijevati da potpiše odobrenje odbitka, na osnovu kojeg ce se dug naplacivati u redovnim ratama, iz primanja koja dužnik ostvaruje kod države. Rate se, po pravilu, rasporeduju na tri mjeseca, ali ne duže od šest mjeseci, bez pismenog odobrenja glavnog službenika za finansije. Obrazac za odobrenje odbitka propisuje ministar finansija,
c) je dužan da provjeri da je obrazac za odobrenje odbitka pravilno popunjen, potpisan od strane dužnika i u najkracem mogucem roku dostavljen službi za obracun zarada i drugih placanja i
d) navodi podatke iz podtac. a) do c) u koloni "Napomene" u registru naloga o zaduženju.
149. Primalac je dužan da utvrdi ratu za naplatu duga, ciji iznos ne prelazi propisani maksimum. Prije izdavanja ovlašcenja za odbijanje sredstava primalac, u nekim slucajevima, može, od glavnog službenika za finansije, tražiti pismeno odobrenje ili savjet o visini rate.
150. Ukoliko dužnik ne izvrši obavezu ili odbije da potpiše odobrenje odbitka ministar finansija ce izdati nalog kojim, tom licu, obustavlja dalje davanje kredita ili odloženo placanje.
151. U slucaju da se neizvršeni nalog o zaduženju odnosi na fizicko ili pravno licu koje ne ostvaruje primanja od države, primalac :
a) u roku od sedam dana od dana isteka roka za placanje dostavlja pismenu opomenu o neizmirenom dugu, kojom se zahtijeva hitno izmirenje iznosa duga dospjelog nalogom o zaduženju. Opomena se dostavlja na nacin propisan za dostavljanje naloga o zaduženju,
b) u slucaju neizmirenja duga, i nakon dostavljanja opomene, obavještava glavnog službenika za finansije radi preduzimanja mjera za naplatu duga i
c) navodi podatke iz podtac. a) i b) u koloni pod nazivom Napomene u registru naloga o zaduženju.
152. Glavni službenik za finansije obaviještava ministra finansija o nemogucnosti izvršenja naloga o zaduženju u njegovoj potrošackoj jedinici i potrošackoj organizaciji pod njegovom nadležnošcu.
153. U slucaju da dužnik i pored preduzetih mjera ne izmiri dug, ministar finansija tom licu nece dozvoliti dalje davanje kredita ili odloženo placanje.
154. U slucaju da postoji neizvršena obaveza države prema dužniku, ministar finansija može narediti obustavu placanja u iznosu duga i za vrijeme dok se ne izmiri dug prema državi.
Odustajanje od zahtjeva za izvršenje naloga o zaduženju
155. Ukoliko mjere za realizaciju naloga o zaduženju, preduzete u skladu sa tac.152 do 159 ovog uputstva, nijesu dovele do izmirenja duga, glavni službenik za finansije dostavlja pismeni izvještaj ministru finansija i kopiju spoljnem revizoru, u kome predlaže otpis duga ili preduzimanje zakonskih mjera za naplatu. U izvještaju se navode razlozi za preduzimanje predloženih mjera. Ministar finansija daje, u pisanoj formi, instrukciju o preduzimanju daljih mjera za naplatu duga, o otpisu duga ili o preduzimanju zakonskih mjera za naplatu duga.
156. Dug koji je formalno otpisan, u slucaju promijenjenih okolnosti, ne iskljucuje dalje preduzimanje mjera za naplatu duga.
Vodenje spora radi izmirenja duga po osnovu naloga o zaduženju
157. Ukoliko glavni službenik za finansije predloži izmirenje duga preduzimanjem zakonskih mjera, uz saglasnost ministra finansija, detaljni pismeni izvještaj o neizmirenom dugu, sa podacima o svim preduzetim mjerama za naplatu duga, preko ministra finansija dostavlja državnom tužiocu, a kopiju spoljnjem revizoru.
158. Ukoliko se dokumentacija, koja se odnosi na dug po osnovu naloga o zaduženju, dostavi državnom tužiocu istovremeno ce se izvršiti suspenzija kreditnih olakšica.
159. Primalac je dužan da prati dug, po osnovu neizvršenih naloga o
zaduženju, koji su predati državnom tužiocu ili za koje se vodi sudski
postupak. Službenik za finansije dužan je da preduzme odgovarajuce
radnje, radi izvršavanja sudskih naloga, pri cemu ne može preduzeti ni
jednu radnju koja bi ometala izvršenje sudskih naloga.
VII VRIJEDNOSNI PAPIRI DRŽAVNOG TREZORA
Cuvanje vrijednosnih papira državnog trezora
160. Vrijednosne papire trezora (u daljem tekstu: vrijednosni papiri) cine sve priznanice trezora, nalozi o zaduženju, licence, kao i drugi dokumenti koje odredi ministar finansija.
161. Ministar finansija propisuje nacin cuvanja, evidenciju i kontrolu vrijednosnih papira, i odgovoran je za nabavku i emisiju vrijednosnih papira i njihovu evidenciju u registru za vrijednosne papire.
Nabavka vrijednosnih papira
162. Jedino je ministar finansija ovlašcen da naruci nove kolicine vrijednosnih papira, u skladu sa važecim procedurama nabavke.
163. Ministar finansija dužan je da obezbijedi: da se održava dovoljna kolicina vrijednosnih papira na zalihama, da se blagovremeno obavi porudžbina, štampanje, otpremanje, carinjenje i primanje novih kolicina vrijednosnih papira.
164. Prije svake narudžbe novih kolicina vrijednosnih papira vrši se pregled, radi ustanovljavanja eventualnih izmjena na vrijednosnim papirima.
165. Vrijednosni papiri oznaceni su serijskim brojevima.
166. Ministar finansija daje pismeno ovlašcenje za izmjene na vrijednosnim papirima.
Provjera i evidencija novih kolicina vrijednosnih papira
167. Pomocnik ministra za trezor dužan je da omoguci sistem provjere novih kolicina vrijednosnih papira, dostavljenih na osnovu porudžbine, njihovu registraciju i cuvanje.
Emisija vrijednosnih papira
168. Ministar finansija dužan je da obezbijedi izdavanje knjiga vrijednosnih papira: priznanica državnog trezora, naloga o zaduženju, licenci i drugih vrijednosnih papira službenicima kojima su takva dokumenta potrebna, nakon što utvrdi da su knjige vrijednosnih papira, koje su prethodno izdate, pri kraju korišcenja.
169. Državni službenici, po pravilu, primaju licno nove kolicine vrijednosnih papira, pri cemu se, u svojstvu primaoca, potpisuju u registar vrijednosnih papira.
170. Državni službenici podnose pismeni zahtjev za novom pošiljkom vrijednosnih papira, ukoliko nisu u mogucnosti da ih licno prime. Na osnovu podnesenog zahtjeva, nove kolicine vrijednosnih papira državnim službenicima dostavlja nadležni službenik, licno ili uz propratno pismo, kao preporucenu pošiljku. Državni službenici potvrduju prijem novih pošiljki i izdaju priznanicu u kojoj se, odmah po prijemu, navode serijski brojevi primljenih vrijednosnih papira. Potvrda prijema unosi se u odgovarajuci registar vrijednosnih paira, na mjesto koje je u registru ostavljeno za potpise primaoca.
171. Pošiljka vrijednosnih papira, kod koje se uoci nepravilnost, odmah se vraca službeniku nadležnom za njeno izdavanje. U slucaju da se nepravilnost uoci nakon što je knjiga vrijednosnih papira djelimicno korišcena, takva pošiljka ostaje kod primaoca zajedno sa ostalim iskorišcenim knjigama. Sve neiskorišcene stranice knjige u kojoj su uocene nepravilnosti, poništavaju se pecatiranjem rijecju "poništeno", uz potpis nadležnog službenika, koji o tome, kao i o svim greškama koje je uocio, obavještava službenika koji je izvršio njihovo izdavanje.
Evidencija vrijednosnih papira
172. Službenik za finansije koji je zadužen za vrijednosne papire vodi registar njemu izdatih vrijednosnih papira. Ta evidencija sadrži: datum prijema vrijednosnih papira, prvi i posljednji serijski broj svih primljenih knjiga vrijednosnih papira, kao i datum izdavanja prvog i posljednjeg vrijednosnog papira iz svake knjige, izdatog u svrhu prikupljanja prihoda.
Primopredaja vrijednosnih papira
173. Službenik za finansije može predati vrijednosne papire samo službeniku koji preuzima njegovu dužnost.
174. Kada se vrši primopredaja vrijednosnih papira izmedu dva službenika za finansije, a vrijednosni papiri su još uvijek u nadležnosti službenika zaduženog za njihovu predaju, oba službenika potpisuju potvrdu o primopredaji koja se dostavlja na ovjeru, a sadrži podatke o kolicini i serijskim brojevima svih vrsta vrijednosnih papira. Službenik koji prima vrijednosne papire, stavlja svoj potpis u registar vrijednosnih papira ispod mjesta poslednjeg prijema, koji služi kao dokaz da je izvršio provjeru kolicine primljenih vrijednosnih papira.
Izmjene na obrascu vrijednosnih papira
175. Izmjene na odštampanim vrijednosnim papirima mogu se vršiti samo u skladu sa tackom 181 ovog uputstva.
176. Ministar finansija, do prijema nove pošiljke ponovo odštampanih vrijednosnih papira, može izdati pismeno ovlašcenje da se izvrše odgovarajuce izmjene na vrijednosnim papirima koji su vec u upotrebi. Izmjene ce biti oznacene inicijalima službenika zaduženog za popunjavanje vrijednosnih papira.
Cuvanje vrijednosnih papira koji su u upotrebi
177. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi da se vrijednosni papiri cuvaju od krade, gubljenja ili zloupotrebe.
178. Gubitak neiskorišcenog vrijednosnog papira odmah se prijavljuje ministru finansija i nadležnom glavnom službeniku za finansije, a kompletan izvještaj o okolnostima pod kojima je nastao gubitak vrijednosnog papira podnosi se ministru finansija u najkracem vremenskom roku. Kopije tog izvještaja dostavljaju se pomocniku ministra za državni trezor i spoljnjem revizoru.
Uništavanje vrijednosnih papira
179. Vrijednosni papiri se uništavaju jedino u skladu s ovim uputstvima.
180. Zastarjeli neiskorišceni vrijednosni papiri vracaju se ministru finansija koji je dužan da obezbijedi uslove za njihovo uništavanje, nakon prethodnog obavještavanja spoljnjeg revizora koji može prisustvovati njihovom uništavanju. Prilikom uništavanja vrijednosnih papira prisutna su dva službenika koja ispunjavaju i potpisuju certifikat o uništavanju vrijednosnih papira, u formi koju propiše ministar finansija. Certifikat sadrži serijske brojeve uništenih vrijednosnih papira. Jedna kopija formulara dostavlja se spoljnom revizoru, a druga se unosi u registar uništenih vrijednosnih papira.
Definicija novca
181. Pod novcem, u smislu ovog uputstva, podrazumijevaju se valute, poštanske marke, cekovi, bankarske mjenice, novcani nalozi, poštanski nalozi, kao i druga sredstva placanja.
Zloupotreba novca
182. Službenik za finansije ne može da koristi u privatne svrhe ili pozajmljuje, odnosno uzima na pozajmicu novac za koji je zadužen.
Odgovornost za stanje blagajne
183. Za blagajnu je zadužen samo jedan službenik za finansije, koji je licno odgovoran za njeno cuvanje i jedini ima pristup novcu i izdvojenom objektu u kojem se novac cuva. Izuzetak cini blagajna iz tacke 189 ovog uputstva.
184. Ukoliko se novac cuva u trezoru ili sefu sa dvije ili više zasebnih sigurnosnih brava najmanje dva službenika su zadužena za kljuceve i pojedinacno odgovorna za njihovo neprekidno cuvanje. Jedino njih dvojica zajedno imaju pristup trezoru ili sefu pri cemu su dužni da slijede detaljna pismena uputstva za cuvanje novca koji izdaje glavni službenik za finansije.
Obezbjedivanje mjesta za cuvanje novca
185. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi adekvatna mjesta za cuvanje novca službenicima koji su odgovorni za njegovo cuvanje.
186. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi preduzimanje potrebnih mjera predostrožnosti, radi sprecavanja gubljenja, krade ili zloupotrebe novca, izdavanjem pismenog uputstva službenicima koji su u njegovoj nadležnosti.
187. Novac kojim raspolažu službenici za finansije cuva se u :
a) trezoru za novac
b) sefu
c) nezapaljivoj kutiji za novac sa sigurnosnom bravom; ili
d) nezapaljivoj sigurnosnoj ladici ili ormaru sa specijalnom bravom.
188. Trezor za novac ili jedan ili više velikih sefova, u kojima se cuvaju glavne kolicine novca ili zalihe novcanih rezervi, smješteni su u prostorijama koje odreduje ministar finansija.
Korišcenje mjesta namijenjenog za cuvanje državnog novca u neke druge svrhe
189. Novac, nepoznatog porijekla, pronaden na mjestima za cuvanje državnog novca, smatra se prihodom države i evidentira se pod stavkom "ostali prihodi". Ukoliko se blagovremeno i pouzdano utvrdi vlasnik tog novca, nadležni službenik odmah pismeno obavještava ministra finansija koji izdaje ovlašcenje za povracaj novca.
Cuvanje kljuceva
190. Službenik za finansije koji cuva kljuceve trezora za novac, sefa, kutije ili ladice za novac preduzima mjere predostrožnosti radi sprecavanja njihovog gubljenja ili krade. Službenik za finansije može predati kljuceve samo službeniku koji ga zvanicno zamjenjuje na dužnosti.
Gubljenje kljuceva
191. U slucaju da službenik za finansije izgubi kljuceve trezora za novac, sefa, kutije ili ladice za novac o tome odmah obavještava glavnog službenika za finansije.
Sumnja u nepropisno postupanje sa kljucevima i bravama
192. Ako službenik za finansije posumnja da se sa kljucevima ili bravama trezora za novac, sefa ili kutije za novac nepropisno postupa, o tome odmah obavještava glavnog službenika za finansije.
Privremeno odsustvo službenika koji je zadužen za cuvanje kljuceva
193. Ukoliko je službenik koji je zadužen za cuvanje kljuceva privremeno odsutan, kjuceve nosi sa sobom i za vrijeme njegovog odsustva ne vrši se prijem novca.
Dokumenti za predaju dužnosti
194. Prilikom zvanicne predaje dužnosti izmedu dva službenika koji su zaduženi za cuvanje novca ili kljuceva, službenici potpisuju certifikat o predaji dužnosti koji sadrži sve neophodne podatke o novcu i kljucevima koji su predmet primopredaje.
195. Zvanicna predaja dužnosti, kojom bi se kljucevi, iz tacke 189 ovog uputstva, predali na cuvanje samo jednom službeniku za finansije, ne može se izvršiti, ni pod kakvim uslovima.
196. Ukoliko, usljed nepredvidenih okolnosti, nije moguce izvršiti zvanicnu predaju dužnosti, glavni službenik za finansije dužan je da omoguci brojanje novca uz prisustvo svjedoka i utvrdi eventualni višak ili manjak novca.
Cuvanje novca prilikom njegovog prenošenja
197. Nadležni službenik za finansije odgovoran je za cuvanje novca prilikom njegovog prenošenja. Novac se prenosi u odgovarajucem sanduku sa bravom, a kljuc službenik odvojeno nosi.
198. Prilikom prenošenja novca u banku, službenik za finansije dužan je da preduzme mjere predostrožnosti, radi sprecavanja gubljenja ili krade novca, do trenutka deponovanja novca na racun u banku. U slucaju da je iznos novca koji treba da se deponuje u banku veci od iznosa koji je utvrdio ministar finansija, novac u banku prenose najmanje dva službenika.
Cuvanje prostorije u kojoj je blagajna
199. Ukoliko se novac cuva u posebnoj prostoriji, pristup toj
prostoriji ima jedino ovlašceni službenik za finansije. Za vrijeme
primanja ili pripremanja novca za uplatu vrata te prostorije moraju
biti zakljucana.
IX NEREGULARNOSTI U VEZI DRŽAVNOG NOVCA
Izvještaj o neregularnostima u vezi državnog novca
200. Službenici za finansije dužni su da, bez odlaganja, dostave izvještaj glavnom službeniku za finansije ukoliko dode do gubitka, manjka, krade ili zloupotrebe novca za koji su zaduženi, osim ako manjak ne prelazi iznos od 30 DEM (15 EURA ), a prouzrokovan je iz nehata i blagovremeno nadoknaden.
201. Državni službenik, koji izražava sumnju u postojanje eventualnog gubitka, manjka, krade ili zloupotrbe državnog novca, dužan je da, bez odlaganja na to upozori glavnog slubenika za finansije.
Preduzimanje aktivnosti nakon primanja izvještaja
202. Po prijemu izvještaja o eventualnim neregularnostima, glavni službenik za finansije je dužan da omoguci odvojeno :
a) brojanje novca i
b) provjeru unešenih podataka i obracuna u izjavi primaoca.
203. Ukoliko manjak nije nadoknaden, a tereti odgovornog službenika, glavni službenik za finansije dužan je da o tome podnese izvještaj pomocniku ministra za državni trezor, koji ce utvrdeni manjak evidentirati u glavnoj knjizi trezora na ime službenika odgovornog za manjak i obezbjediti njegovu nadoknadu.
204. Ukoliko se, prilikom prijema novcane pošiljke uoce neregularnosti, glavni službenik za finansije dužan je da omoguci dodatno brojanje primljenog novca uz prisustvo dva primaoca.
205. Glavni službenik za finansije o utvrdenim neregularnostima, dužan je da obavijesti pomocnika ministra za unutrašnju reviziju.
Nadležnost pomocnika ministra za unutrašnju reviziju
206. Nakon primanja izvještaja o manjku državnog novca u iznosu do 1000 DEM (500 EUR-a), pomocnik ministra za unutrašnju reviziju:
a) licno se uvjerava da su ukupan iznos novca i izjava primaoca provjereni na propisan nacin;
b) preduzima dodatne radnje koje smatra potrebnim;
c) postupa u skladu sa ovim uputstvom, ukoliko smatra da je manjak nastao usljed gubljenja kljuceva ili nepropisnog postupanja sa kljucevima;
d) odmah usmeno obavještava policiju, nakon cega podnosi i pismeni izvještaj, ukoliko posumnja da je izvršena krada ili neko drugo krivicno djelo, a kopiju tog izvještaja dostavlja spoljnjem revizoru;
f) daje preporuku ministru finansija da razriješi službenika dužnosti cuvanje novca, u skladu sa tackom 17 ovog uputstva, ukoliko posumnja da je službenik svojom krivicom, usljed nemarnosti ili krivicnog djela prouzrokovao manjak.
e) o preduzetim radnjama, odmah obavještava nadležnog glavnog službenika za finansije i ukoliko je to potrebno, podnosi sažet, a potom i detaljan izvještaj.
f) predlaže pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovornog službenika, ukoliko je to potrebno.
Podnošenje izvještaja ministru finansija
207. Ukoliko manjak nije nadoknaden, a prelazi sumu od 1000 DEM (500 EUR-a), pomocnik ministra za unutrašnju reviziju odmah podnosi izvještaj ministru finansija.
Izvještaji o zloupotrebi državnog novca
208. Glavni službenik za finansije dužan je da preduzme odgovarajuce radnje u cilju ispitivanja prijavljenih zloupotreba državnog novca.
209. Ukoliko glavni službenik za finansije nije u mogucnosti da ispita zloupotrebe, dužan je da o tome obavijesti pomocnika ministra za unutrašnju reviziju koji ce, u skladu sa svojim nadležnostima, preduzeti dalje radnje.
210. Službenik za finansije, o eventualnim zloupotrebama, može podnijeti izvještaj direktno pomocniku ministra za unutrašnju reviziju, ukoliko smatra da je to od opšteg interesa. Pomocnik ministra za unutrašnju reviziju, podnešeni izvještaj, smatra strogo povjerljivim dokumentom.
Komisija za ispitivanje
211. Ukoliko manjak novca prelazi sumu od 1000 DEM ( 500 EUR-a ) ili se radi o zloupotrebi državnog novca, ministar finansija obrazuje Komisiju za ispitivanje u (daljem tekstu: Komisija ) .
212. Komisija se sastoji od tri člana, koje imenuje ministar finansija. Jedan član je, po pravilu, pomocnik ministra za državni trezor, koji se imenuje za predsjednika komisije.
213. Ministar finansija može imenovati državne službenike, koji su rukovodioci na razlicitim nivoima, sa izuzetkom onih na koje se odnosi tacka 219 ovog uputstva.
214. Za člana Komisije ne može se imenovati službenik zaposlen u spoljnoj reviziji i potrošackoj jedinici u kojoj su utvrdene neregularnosti.
215. Ministar finansija, u najkracem vremenskom roku, obavještava službenike, iz tacke 217 ovog uputstva, o imenovanju članova Komisije, kao i mjestu i datumu održavanja prvog sastanka Komisije.
Nadležnosti Komisije
216. Komisija je nadležna da ispita sve okolnosti pod kojima je došlo do manjka ili zloupotrebe državnog novca, pregledanjem svih izvještaja, izjava i ostalih dokumenata. Komisija ce, ukoliko ocijeni potrebnim, obaviti i razgovor sa svim službenicima, uz izuzetak iz tacke 222 ovog uputstva.
217. Komisija nece obaviti razgovor sa službenikom protiv kojeg postoji mogucnost pokretanja krivicnog postupka.
218. Na zahtjev nacelnika policije, član Komisije koji posebno poznaje finansije može se pridružiti policiji u svojstvu pomocnika za razjašnjavanje tehnicke strane slucaja i/ili za ispitivanje službenika.
Izvještaj Komisije
219. Nakon izvršenog ispitivanja, Komisija ce u najkracem roku dostaviti detaljan pismeni izvještaj ministru finansija.
220. Izvještaj komisije sadrži zakljucke :
a) o okolnostima pod kojima je došlo do manjka ili zloupotreba državnog novca;
b) o postojanju nemarnosti službenika odgovornog za cuvanje novca;
c) o ucešcu bilo kojeg službenika ili drugog lica u nestanku ili zloupotrebi novca;
d) o greškama u racunovodstvenim procedurama koje su doprinijele nastanku okolnosti u kojima se pojavio manjak ili zloupotreba novca;
e) o otežavajucim okolnostima u toku ispitivanja, ukljucujuci pokretanje krivicnog postupka protiv odgovornog lica.
221. Komisija ce u svoj izvještaj ukljuciti i odgovarajuce predloge:
a) da se pokrene disciplinski postupak protiv nekog od službenika, osim ukoliko je protiv njega vec pokrenut krivicni postupak, pa se disciplinski postupak ogranicava na privremeno suspendovanje u išcekivanju ishoda sudenja;
b) da se preduzimu sve neophodne mjere predostrožnosti da bi se ubuduce sprijecila ponovna pojava gubitka novca, narocito mjere koje se odnose na bolje obezbijedenje mjesta u kojima se novac cuva i poboljšanje procedura provjere prostorija u kojima se pojavio gubitak ili
c) da se preduzmu mjere za poboljšanje racunovodstvenih procedura.
222. Izvještaj potpisuju svi članovi Komisije. Komisija dostavlja izvještaj ministru finansija sa naznakom "povjerljivo", a kopiju dostavlja glavnom revizoru. Ostale kopije ovog izvještaja mogu se dostaviti zainteresovanim licima samo uz pismeno ovlašcenje ministra finansija.
Postupanje ministra finansija nakon podnošenja izvještaja Komisije
223. Nakon podnošenja izvještaja Komisije ministar finansija može odluciti:
a) da manjak ostane na stavci glavne knjige na ime službenika koji je za manjak odgovoran i koji ga mora blagovremeno nadoknaditi;
b) da manjak ili dio manjka nadoknadi neki drugi službenik ili lice odgovorno za manjak;
c) da se manjak ili dio manjka predloži za otpis.
224. Ministar finansija ce, ukoliko vec nije pokrenut, predložiti glavnom službeniku za finansije pokretanje disciplinskog postupka protiv službenika koji je odgovoran za manjak.
225. U slucaju veoma ozbiljne zloupotrebe državnog novca, ministar
finansija ce razmotriti sve aktivnosti koje je neophodno preduzeti,
ukljucujuci i dostavljanje povjerljivog izvještaja Predsjedniku Vlade
Republike Crne Gore.
Državni bankarski racuni
226. Državni bankarski racuni otvaraju se na nacin propisan članom 12 Zakona.
227. Državni novac uplacuje se na državne bankarske racune, sa kojih se vrše sva placanja državnim novcem.
Otvaranje državnih bankarskih racuna
228. Državni bankarski racun otvorice se pismenim odobrenjem ministra finansija.
229. Ministar finansija, shodno članu 13 Zakona, sklapa ugovor sa Centralnom bankom za obavljanje bankarskih poslova u ime države.
230. Ministar finansija izdaje nalog za otvaranje glavnog državnog bankarskog racuna-koji nosi naziv "Glavni državni racun trezora", koji ce predstavljati Konsolidovani racun trezora, preko kojeg ce se vršiti uplate i isplate državnog novca svim potrošackim organizacijama. Ministar finansija izdaje nalog za otvaranje i dodatnih državnih bankarskih racuna ukoliko smatra da su ti racuni neophodni za uspješno i efikasno sprovodenje programa i usluga.
231. Ukoliko Centralna banka ne može organizovati obavljanje odredenih poslova, ministar finansija može zakljuciti ugovor za obavljanje tih poslova sa bankom-rezidentom države, pri cemu se mora sprovesti postupak u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Ministar finansija ce razmotriti savjet Centralne banke o pouzdanosti predloženih banaka. Prihvatanje ponude o korišcenju usluga jedne od tih banaka ne daje pravo ministru finansija da bankarske poslove koje može obavljati Centralna banka prenese u drugu banku.
232. Ministar finansija ce, ukoliko ocijeni da je to potrebno, putem zvanicnog pisma ili obavještenja, informisati glavne službenike za finansije o izmjenama u bankarskoj politici, ili o posebnim aranžmanima ili sporazumima za obavljanje bankarskih usluga za državu.
233. Ukoliko glavni službenik za finansije smatra da je potrebno otvoriti posebni državni bankarski racun, dostavlja ministru finansija pismeni zahtjev za otvaranje državnog bankarskog racuna, u kojem navodi:
a) svrhu otvaranja racuna i vrstu racuna;
b) naziv predložene banke ili filijale u kojoj ce se voditi racun;
c) ime službenika za finansije koji ce biti odgovoran za vodenje racuna, imena predloženih potpisnika racuna i specimen njihovih potpisa;
d) procjenu prosjecnog iznosa novca koji ce se uplacivati na racun, isplacivati sa racuna i procjenu prosjecnog i maksimalnog iznosa salda na racunu; i
e) druge potrebne podatke.
234. Ministar finansija pismeno odobrava ili odbija zahtjev za otvaranje državnog bankarskog racuna. U slucaju odobravanja zahtjeva, ministar finansija izdaje nalog za otvaranje državnog bankarskog racuna i daje instrukcije o nacinu vodenja racuna, kojima se propisuje:
a) da naziv racuna mora imati oznaku "državni";
b) da su za otvaranje i vodenje državnog bankarskog racuna potrebna najmanje dva potpisnika;
c) nacin redovnog prenosa novca na glavni državni bankarski racun trezora, ako se novi racun koristi u svrhu prikupljanja državnog novca;
d) nacin vodenja državnog bankarskog racuna, maksimalni iznos državnog novca koji ce se voditi na državnom bankarskom racunu, i nacin prenosa državnog novca u slucaju prekoracenja maksimalnog iznosa.
235. Novi državni bankarski racun ne može se otvoriti za potrebe potrošacke organizacije, ukoliko ministar finansija smatra da postojece bankarske usluge ispunjavanju potrebe te potrošacke organizacije.
Uplata novca na državni bankarski racun
236. Uplatu novca na državni bankarski racun vrši službenik za finansije odgovoran za vodenje racuna.
237. Depoziti na državnim bankarskim racunima nastali kao transferi iz bankarskog sistema, ukljucujuci i transfer novca iz banaka van države, moraju se tretirati na isti nacin kao prihod direktno placen službenicima za finansije kako je opisano u odjeljku V ovog uputstva. Primalac je dužan da obezbijedi:
a) da se novac prenese na odobreni državni bankarski racun, koji je za tu svrhu odredio ministar finansija,
b) dokaz da postoji depozit na državnom bankarskom racunu, putem pismene potvrde ili pribavljanjem izvoda bankarskog racuna;
c) izdavanje priznanice državnog trezora koju prilaže uz izjavu primaoca za evidenciju u glavnoj knjizi trezora.
Vodenje državnih bankarskih racuna
238. Službenik za finansije koji je odgovoran za vodenje državnog bankarskog racuna mora obezbjediti mjesecne izvode bankarskih racuna, odnosno sedmicne ili dnevne ako to propiše ministar finansija.
239. Po prijemu izvoda bankarskog racuna, službenik za finansije priprema izjavu o usaglašavanju sa racunovodstvenim podacima za svaki državni bankarski racun, na nacin propisan od strane ministra finansija. Usaglašavanjem se uporeduju podaci izvoda državnih bankarskih racuna sa racunovodstvenim podacima trezora, pri cemu se identifikuje i evidentira svako pojedinacno odstupanje. Navedena odstupanja regulišu se bankarskim sravnjenjem, izdavanjem priznanice državnog trezora, transferom žurnala u glavnoj knjizi trezora ili drugom procedurom odobrenom od strane ministra finansija.
240. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi da se državni bankarski racuni ispravno vode i da saldo na racunu ne može biti negativan. Glavni službenik za finansije ce informisati ministra finansija o odstupanjima ili greškama koje se odnose na državne bankarske racune koji se ne mogu ispraviti u roku od 30 dana od dana njihovog nastanka.
Certifikat o saldu na državnom bankarskom racunu
241. Službenik odgovoran za vodenje državnog bankarskog racuna obezbijedice iz banke certifikat o saldu, i to :
a) mjesecni;
b) na kraju svake fiskalne godine i
c) na zahtjev glavnog službenika za finansije, ministra finansija ili spoljnjeg revizora.
Zatvaranje državnih bankarskih racuna
242. Kada glavni službenik za finansije ocijeni da državni bankarski racun više nije potreban uputice pismeni zahtjev ministru finansija za zatvaranje tog racuna.
243. Ministar finansija ce odrediti vrijeme i nacin kontrole upotrebe državnih bankarskih racuna i naložiti zatvaranje onih racuna za koje ocijeni da su nepotrebni, nevažeci ili neaktivni. Ministar finansija ce izdati naloge za zatvaranje onih racuna koji postoje u trenutku stupanja na snagu ovog uputstva, osim ako nije primio zahtjev od glavnog službenika za finansije u skladu sa tackom 238 ovog uputstva.
Upravljanje likvidnošcu
244. Ministar finansija ce obezbijediti efikasno upravljanje likvidnošcu.
245. Upravljanje likvidnošcu, pored ostalog, obuhvata:
a) pregovore o visini kamatnih stopa, po osnovu salda na državnim bankarskim racunima, po osnovu investiranja slobodnog državnog novca i pokrica prekoracenja na državnim bankarskim racunima,
b) ažurno uplacivanje gotovine, koja predstavlja prihod države;
c) minimiziranje salda na beskamatnim bankarskim racunima i
d) obezbijedivanje dovoljno raspoloživog državnog novca na državnom
bankarskom racunu za obavljanje placanja.
246. Zarade, u smislu ovog uputstva, obuhvataju: bruto zarade, naknade i ostala licna primanja koja država isplacuje svojim službenicima i ostalim zaposlenim.
Ostvarivanje prava na zarade
247. Ostvarivanje prava na zarade zaposlenih u državnim organima ureduje se zakonima, podzakonskim aktima i drugim propisima propisima.
Isplacivanje zarada
248. Isplacivanje zarada obavlja se iz centralizovanog sistema trezora, na nacin propisan ovim uputstvom ili instrukcijama koje propiše ministar finansija.
249. Trezor ce isplacivati zarade direktnim uplacivanjem na službenikov racun u banci na kraju svakog mjeseca ili na nacin koji odredi ministar finansija.
250. Službeniku se nece isplatiti zarada ili bilo koje drugo placanje ukoliko se prethodno ustanovi da državi duguje odredeni iznos novca koji je bio obavezan da nadoknadi prije isplate njegove zarade.
Spisak zaposlenih
251. Glavni službenik za finansije dostavlja ministru finansija spisak, potpisan od strane službenika za ovjeravanje, sa podacima o zaposlenim službenicima u potrošackoj organizaciji za koju je nadležan. Formu i datum dostavljanja spiska zaposlenih propisuje ministar finansija. Spisak sadrži:
a) ime i prezime;
b) šifru službenika (broj radne knjižice);
c) potrošacka organizacija u kojoj je zaposlen;
d) naziv radnog mjesta ili zvanje službenika;
e) platnu skalu i koeficijent;
f) bruto zaradu;
g) iznos naknada i ostalih primanja;
h) datum povecanja zarade.
252. Na osnovu podataka sadržanih u spisku zaposlenih u potrošackim organizacijama pravi se osnova budžeta zarada za narednu godinu, koji ce se uskladiti sa procijenjenim porastom zarada i povecanjem broja zaposlenih. Glavni službenik za finansije odgovoran je za tacnost navedenih podataka.
Platni spisak
253. Ministar finansija dužan je da obezbijedi pripremu mjesecnog platnog spiska za službenike svih potrošackih organizacija, u formi koju on propiše. Platni spisak ukljucuje: odrezak zarade za svakog službenika i podatke o ukupnom iznosu zarada za svaku potrošacku organizaciju. Odrezak zarade sadrži: podatke o bruto zaradi, mjesecne naknade službenika, odbitke od bruto zarade, neto zaradu koju službenik dobija, kao i druge neophodne podatke.
254. Nakon procesa obradivanja odrezaka zarada od strane trezora, glavni službenik za finansije dobija primjerak platnog spiska zajedno sa odrezcima zarada za svakog službenika i obezbjeduje da se odresci zarada dostave svakom službeniku.
Odbici od bruto zarada
255. Trezor ce izvršiti obustave od bruto zarada po osnovu poreza, a ta sredstava evidentira kao prihod države.
256. Trezor ce izvršiti obustave od bruto zarada po osnovu doprinosa i ta sredstva uplatiti odgovarajucim fondovima do utvrdenog roka.
257. Trezor može napraviti obustavu od bruto zarada po osnovu zakupa državnog poslovnog prostora, zgrade ili druge državne imovine.
258. Trezor ce izvršiti i sve ostale obustave od bruto zarada
službenika, koje su službenici dužni da plate državi, a zatim se taj
odbitak evidentira na odgovarajucu stavku u glavnoj knjizi trezora.
Finansijsko izvještvanje
259. Pomocnik ministra za državni trezor na pocetku fiskalne godine izdaje instrukcije u kojima navodi koji izvještaji su mu potrebni iz glavne knjige trezora i od potrošackih organizacija.
260. Analiza primitaka i placanja na glavnom bankarskom racunu, zajedno sa izjavom o usaglašavanju, dostavljaju se nedeljno ministru finansija.
261. Ministar finansija dužan je uputiti potrošacke organizacije da se prilikom pripremanja finansijskih izvještaja pridržavaju medunarodno priznatih racunovodstvenih standarda.
Periodicni izvještaji od strane ministra finansija
262. Tokom fiskalne godine, trezor priprema ministru finansija periodicne izvještaje, koji se podnose Vladi, Skupštini i javnom mnjenju, a obuhvataju:
a) izvještaje o ostvarenju budžeta, u kojima se prikazuju mjesecni izdaci i primici po potrošackim jedinicama, a dostavljaju se Vladi;
b) tromjesecne ili polugodišnje izvještaje o ostvarenju budžeta, u kojima se prikazuje opšti proces izvršenja budžeta, a dostavljaju se Skupštini na uvid;
c) sve finansijske izvještaje koji ce biti dostupni javnosti, putem sredstava javnog informisanja, ukljucujuci i internet.
Zatvaranje godišnjih racuna glavne knjige trezora
263. Pomocnik ministra za trezor, najkasnije do 15. novembra fiskalne godine, izdaje strucno uputstvo koje se odnosi na zatvaranje i pravljenje završnih racuna za sve potrošacke organizacije. Strucno uputstvo obuhvata rokove prijema završnih transakcija glavne knjige trezora i sve potrebne otplate, odnosno završne nadoknade datih avansa.
264. Nakon zatvaranja racuna glavne knjige trezora i u periodu koji odredi pomocnik ministra za državni trezor, u skladu sa tackom 268 ovog uputstva, glavni službenik za finansije ce uporediti svoje racunovodstvene podatke sa podacima iz glavne knjige trezora i obavijestiti trezor o neophodnim korekcijama.
265. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi da, do 1. marta fiskalne godine, dobije od svojih jedinica završne izvještaje o primicima i izdacima. Glavni službenik za finansije, do 31. marta svake godine, dostavlja pomocniku ministra za državni trezor konsolidovani izvještaj primitaka i izdataka svoje potrošacke jedinice.
Pripremanje godišnjeg završnog racuna budžeta države
266. Ministar finansija, u skladu sa čl. 49 do 51 Zakona, priprema završni racun budžeta države. Ministar finansija, do 15. maja, dostavlja Vladi Nacrt zakona o završnom racunu budžeta države. Vlada, do kraja maja, utvrduje Predlog zakona o završnom racunu budžeta države i upucuje ga spoljnjem revizoru. Godišnji završni racun budžeta države, zajedno sa certifikatom koji izdaje spoljni revizor, do 31. jula podnosi se Skupštini.
267. Ministar finansija povremeno izdaje uputstva glavnim službenicima za finansije ili službenicima istog ranga u van-budžetskim fondovima, opštinama i državnim preduzecima, koja se odnose na podatke i formu završnih racuna, radi konsolidovanja svih godišnjih državnih završnih racuna.
Dostupnost evidentiranih podataka za reviziju
268. Glavni službenik za finansije dužan je da vodi evidenciju
podataka, na nacin koji propiše ministar finansija, ukljucujuci
evidenciju dokumenata, registara, pismenih izvještaja i elektronskih
podataka, koja se odnosi na finansijske zadatke i aktivnosti, kao i da
obezbijedi da su ti podaci, na zahtijev pomocnika ministra za
unutrašnju reviziju i spoljnjeg revizora , dostupni za pregled.
XIII POZAJMICE, ZAJMOVI I INVESTIRANJE DRŽAVNOG NOVCA
Obaveze propisane Zakonom
269. Gornja granica godišnjeg porasta duga države, shodno članu 39 Zakona, odreduje se budžetom države.
270. Ministar finansija, u skladu sa članom 41 Zakona, odreduje oblik zajma, oblik hartija od vrijednosti i vrstu instrumenata osiguranja otplate zajma koje je odobrila Vlada.
271. Ministar finansija, u ime Vlade, u skladu sa članom 41 Zakona, zakljucuje ugovor o uzimanju zajma, kratkorocnih pozajmica i davanju garancija, uz konsultaciju sa Centralnom bankom.
272. U skladu sa članom 43 Zakona, kamate i glavnice po osnovu uzetog zajma i datih garancija isplacuju se iz sredstava predvidenih za otplatu javnog duga, koja se vode na konsolidovanom racunu trezora. Primici države po osnovu pozajmljenih sredstava, ukljucuju se na konsolidovani racun trezora.
Davanje ovlašcenja za uzimanje i davanje zajmova
273. U skladu sa odredbama Zakona, ili odlukama Skupštine, država ima pravo da uzme zajam. Ministar finansija izdaje pismene instrukcije pomocniku ministra za državni trezor ili službeniku istog ranga u opštini, koje se odnose na uslove obezbijedivanja i isplate zajma.
274. Slijedeci ove instrukcije, nadležni službenik ce u saradnji sa Centralnom bankom voditi pregovore sa potencijalnim davaocima zajma da bi napravio predlog o zajmu. Ministar finansija, zajedno sa primaocima zajma (ukoliko zajmoprimac nije država) razmatra predlog o zajmu i predlaže neophodne izmjene. Na osnovu konacnog predloga o zajmu, priprema se ugovor o zajmu, koji se podnosi Vladi na usvajanje.
275. Ugovorom o zajmu utvrduju se odnosi izmedu zajmodavca i države, kao i odnosi izmedu države i primaoca kojem su odobrena ta sredstva.
276. Kratkorocne pozajmice uzete za likvidnost, u skladu sa članom 17 stav 4. Zakona, ne mogu se uzeti za period duži od šest mjeseci i vracaju se do isteka tog roka. Iznos kratkorocne pozajmice za likvidnost koji nije vracen do kraja fiskalne godine izkazuje se u završnom racunu budžeta države za tu godinu i ukljucuje se u sredstva za povracaj dugovanja i gornju granicu porasta duga države za narednu godinu.
Evidencija duga
277. Ministar finansija obezbjedjuje evidentiranje domacih i inostranih dugova pomocu odgovarajuceg sistema za upravljanje dugom.
278. Odredbe ugovora o zajmu, ukljucujuci rokove amortizacije duga, placanje kamata, provizije po osnovu obavljenih usluga i druge odredbe ugovora o zajmu evidentiraju se u sistemu upravljanja dugom. Za vodenje evidencije o dugu države odgovoran je pomocnik ministra za državni trezor.
Nadziranje duga
279. Za vrijeme trajanja duga sva placanja državi ili od strane države po osnovu servisiranja duga mjesecno se evidentiraju u sistemu upravljanja dugom.
280. Izvještaj o stanju državnog duga najmanje tromjesecno se podnosi ministru finansija.
281. U slucaju da dode do neplacanja ili neredovne otplate duga, podnosi se izvještaj ministru finansija, koji o tome obavještava Vladu. Ministar finansija preduzima neophodne mjere za izvršavanje dospjelih obaveza po osnovu duga države.
Izdvajanje sredstava iz budžeta za otplatu državnog duga
282. Mogucnost predvidanja unutar sistema za upravljanje dugom koristi se za planiranje primitaka i izdataka neophodnih u pripremi budžeta za narednu godinu.
283. Na osnovu člana 43 Zakona, planirace se sredstva za obaveze po osnovu duga, unutar budžeta tekucih troškova, namijenjena za podmirivanje nepredvidenih promjena kursa u toku tekuce fiskalne godine.
Reprogramiranje ili poništavanje
284. Ministar finansija obezbjeduje da se:
a) prilikom utvrdivanja novih rokova unose izmjene, u dokumentaciju ili fajlove, koje ukljucuju promjene i nove podatke o dugu i
b) u slucaju poništenja duga, unose izmjene, u dokumentaciju ili fajlove, da bi se evidentirao prestanak važenja duga.
Garancije o dugu
285. Garancija o dugu je jemstvo kojim država daje pisanu izjavu banci ili slicnoj instituciji, koja je dala zajam odredenoj osobi ili organizaciji (potraživalac zajma) da ce u slucaju ne izmirivanja obaveze od strane potraživaoca zajma, država nadoknaditi manjak.
286. Garancija na zajam izdaje se u skladu sa članom 39 Zakona.
287. Placanja od strane države, radi podmirivanja neizmirenog duga po osnovu datih garancija, isplacuje se iz sredstava koja se vode na konsolidovanom racunu trezora.
288. Unutar budžeta tekucih troškova potrebno je obezbijediti sredstva za placanja po osnovu garancija.
Investiranje državnog novca
289. Ministar finansija može uložiti državni novac,shodno članu 15 Zakona, uz odobrenje Vlade i u skladu sa Smjernicama Centralne banke.
290. Troškovi investiranja državnog novca isplacuju se iz budžetskih sredstava, a primljene kamate evidentiraju se na odgovarajucu vrstu prihoda.
Troškovi investiranja posebnog državnog novca isplacuju se iz ovih sredstava, a dobijene kamate pripadaju posebnom državnom novcu.
291. Investiranje posebnog državnog novca vrši se u skladu sa uslovima iz ugovora koji se odnosi na taj novac.
292. Investicija posebnog državnog novca i prihodi ostvareni realizacijom investicija, uplacuju se u fond Posebni državni novac.
293. Ministar finansija ima pravo da ponovo uloži u istu
organizaciju dospjele prihode od investiranja , prije roka dospjeca
prethodnog ulaganja , zavisno od okolnosti i u skladu sa Smjernicama
Centralne banke.
Vodenje i ispunjanjavanje finansijske evidencije
294. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi da se cuva sva racunovodstvena dokumentacija i ažurno i uredno vodi evidencija u potrošackim organizacijama u skladu sa ovim uputstvom.
295. Službenici za finansije koriste racunovodstvene obrasce, koji su propisani ovim uputstvom, ukoliko drugacije ne odredi ministar finansija.
296. Ministar finansija dužan je da obezbijedi racunovodstvene obrasce, koji se po potrebi ponovo narucuju.
297. Ministar finansija periodicno pregleda racunovodstvene obrasce i ukoliko je potrebno može izvršiti izmjenu forme, stila i oblika formulara.
298. Unos podataka u racunovodstvene knjige, registre, izvještaje i obrasce otkucava se, štampa ili piše samo plavom/crnom hemijskom olovkom.
299. Neispravno unešeni podaci uredno se precrtaju, iznad toga unose se tacni podaci, a ispravke se oznacavaju inicijalima odgovornog službenika. Brisanje, pisanje preko brojeva ili korišcenje tecnog korektora nije dozvoljeno.
300. Revidirane brojeve i druge podatke koje revizor unosi u racunovodstvene knjige, registre, izvještaje i obracse može mijenjati jedino pomocnik ministra za unutrašnju reviziju ili spoljnji revizor.
Odlaganje i uništavanje finansijske evidencije
301. Finansijski izvještaji i dokumenta cuvaju se dok pomocnik ministra za unutrašnju reviziju i spoljni revizor ne obave reviziju, odnosno za period koji odredi ministar finansija.
Periodi cuvanja odredenih vrsta finansijske evidencije su :
a) finansijski izvještaji i dokumenta, koji sadrže potpise službenika za finansije ili spisak obavljenih aktivnosti koje su dovele do potrošnje državnog novca, ukljucujuci i racunovodstvene obrasce, koje izdaje Ministarstvo finansija u cilju ispunjenja finansijskih zadataka, cuvaju se najmanje sedam godina;
b) izjave primaoca, registri i rucno vodena evidencija cuvaju se najmanje sedam godina;
c) dnevno ili nedeljno štampani finansijski izvještaji cuvaju se najmanje godinu dana;
d) mjesecno i tromjesecno štampani finansijski izvještaji cuvaju se najmanje dvije godine;
e) završni racuni glavne knjige trezora i ostali završni racuni cuvaju se trajno i
f) završni godišnji podaci u elektronskoj formi, iz finansijske baze podataka, cuvaju se trajno.
302. Odlaganje ili uništavanje finansijskih izvještaja i dokumenata vrši se uz pismeno odobrenje ministra finansija.
Instrukcije koje izda ministar finansija ili spoljni revizor o odlaganju ili uništavanju bilo kakve finansijske evidencije ili dokumentacije, moraju se striktno pratiti.
303. Glavni službenici za finansije pismeno predlažu ministru finansija uništavanje ili odlaganje njihovih finansijskih izvještaja ili dokumenta, u skladu sa tackom 307 ovog uputstva, i moraju sacekati odobrenje ministra finansija prije nego obave uništavanje ili odlaganje finansijske evidencije.
304. Službenik za finansije, odlaganje ili uništavanje finansijske evidencije vrši na osnovu dobijenog pismenog ovlašcenja glavnog službenika za finansije.
305. Glavni službenik za finansije vodi registar odložene ili uništene finansijske evidencije, koji sadrži :
a) datum odlaganja ili uništavanja finansijske evidencije;
b) opis finansijske evidencije koja se odlaže ili uništava;
c) nacin odlaganja ili uništavanja;
d) podatke o datim ovlašcenjima za odlaganje ili uništavanje;
e) imena službenika za finansije zaduženih za odlaganje ili uništavanje finansijske evidencije i
f) druge potrebne podatke.
Kancelarijski prostor i oprema
306. Glavni službenik za finansije dužan je da omoguci bezbjednost zgrada, zaliha, skladišta, namještaja, opreme, državnog novca i ostalih vrijednosti u njegovoj nadležnosti.
307. Glavni službenik za finansije obezbijeduje vodenje odgovarajuce evidencije svake stavke zaliha, kao i popis inventara, namještaja i opreme.
308. Glavni službenik za finansije ce se konsultovati sa ministrom finansija ukoliko smatra da je stepen obezbijedenja nizak ili ako su potrebne posebne mjere obezbijedenja.
Elektronsko cuvanje podataka
309. Ministar finansija dužan je da omoguci bezbjednost i nedostupnost podataka koji se cuvaju u kompjuterizovanom državnom racunovodstvenom i finansijskom informacionom sistemu trezora ( u daljem tekstu: informacioni sistem terzora), kao i njihovu bezbjednosti prilikom korišcenja.
310. Ministar finansija dužan je da obezbijedi održavanje sistema dupliranja podataka koji se cuvaju u informacionom sistemu trezora, na nacin da se svi podaci, ukoliko je to potrebno, mogu restorirati (obnoviti). Takvi duplirani (back up) podaci cuvaju se u zakljucanom i nezapaljivom sefu ili sanduku, po mogucnosti na drugom mjestu odvojenom od glavnog kompjuterskog centra.
311. Glavni službenik za finansije dužan je da omoguci bezbjednost i nedostupnost podataka, koji se cuvaju u kompjuterima, serverima, drugim elektronskim formama u potrošackoj jedinici ili koji su dostupni preko kompjuterske mreže.
312. Glavni službenik za finansije dužan je da obezbijedi da se svi
finansijski podaci u njegovoj jedinici redovno dupliraju (back up-uju).
XVI AVANSI IZ DRŽAVNE BLAGAJNE
Vrste avansa
313. Službeniku, u posebnim okolnostima, za izvršavanje finansijskih zadataka može se dati odredena suma novca putem avansa iz državne blagajne.
314. Postoje dvije vrste avansa:
a) stalni avans se odnosi na: novac u opticaju, male kolicine novca u opticaju i novcane zalihe koje se nalaze u udaljenim mjestima ili državni novac koji se koristi u cilju podmirivanja kontinuiranih finansijskih potreba koje se ne mogu efikasno obavljati preko uobicajnog sistema placanja trezora. Stalni avansi se, po potrebi ,povremeno obnavljaju, a vracaju se na kraju fiskalne godine ili kada se ispuni svrha za koju su dati, osim ukoliko ministar finansija ne odredi drugacije, pismenim putem.
b) Posebni avansi daju se za posebne namjene (npr. putovanje u inostranstvo) i moraju se evidentirati ili u periodu koji je za to predviden ili nakon što se ispuni svrha za koju su dati, zavisno od toga koji se od ovih uslova prvo ispuni.
Zahtjev za davanje avansa
315. Glavni službenik za finansije podnosi ministru finansija pismeni zahtijev za davanje stalnog avansa. U zahtjevu se navodi svrha i nacin korišcenja traženog stalnog avansa.
316. Zahtijev za davanje posebnih avansa se podnosi pomocniku ministra za državni trezor,osim ukoliko drugacije ne odredi ministar finansija. Zahtijev za davanje posebnog avansa, u formi koju propiše ministar finansija, popunjava i potpisuje službenik kojem ce se avansirana sredstva dati na raspolaganje, a potpisuje ga i njegov glavni službenik za finansije.
317. Zahtjev za davanje posebnih avansa nece se odobriti ukoliko podnosilac zahtijeva nije potpisao odeljak obrasca koji se odnosi na njegov pristanak da mu se avansirani iznos srestava oduzme od zarade u slucaju ne vracanja uzetih sredstava. Ukoliko dobijeni avans nije vracen u odredenom roku nevracena suma novca ce se nadoknaditi oduzimanjem od zarade službenika, u periodu koji odredi pomocnik ministra za državni trezor. Ukoliko se nevracena suma novca ne može nadoknaditi oduzimanjem od zarade ,u odredenom periodu, pomocnik ministra za državni trezor o tome obaviještava ministra finansija, radi pokretanja odgovarajuceg zakonskog postupka protiv službenika.
318. Službenik ili drugo lice koje nije vratilo prethodno dobijeni posebni avans u odredenom roku, ne može ponovo dobiti novi avans.
319. Zahtijev za davanje posebnih avansa podnosi glavni službenik za finansije, a potpisuje ga ministar finansija. Zahtijev za davanje posebnih avansa koje podnosi ministar finansija odobrava Vlada.
320. Zahtjevi za davanje avansa, po pravilu, podnose se sedam dana prije dana predvidenog za podizanje avansa.
Prenos avansa
321. Službenik za finansije ne smije ni pod kojim uslovima predati posebni avans drugom službeniku. Ukoliko službenik koji raspolaže posebnim avansom nije više u mogucnosti da ga koristi, mora ga odmah vratiti, a ukoliko drugi službenik preuzme njegovu dužnost podnosi se novi zahtijev za davanje posebnog avansa.
322. Stalni avans može se prenositi izmedu dva službenika, ako se radi o smjeni dužnosti, pod uslovom da se svrha za koju je avans primarno izdat ne promjeni.
323. Predaja stalnog avansa drugom službeniku, u skladu sa tackom 179 ovog uputstva, vrši se putem certifikata o predaji, u formi koju propiše ministar finansija. Certifikat o predaji stalnog avansa sadrži sve podatke o avansu koji se predaje i potpisuju ga oba službenika.
Registar o avansima koji vodi državni trezor
324. Pomocnik ministra za državni trezor odgovoran je za vodenje registra u trezoru u kojem se evidentiraju podaci o izdatim avansima. Uvidom u registar redovno se provjerava da li su svi izdati avansi isplaceni tacno na datum ili prije datuma dospijeca.
325. Pomocnik ministra za državni trezor odgovoran je da uputi pismenu opomenu službenicima kojima su dati avansi, u slucaju da posebni avansi nijesu na vrijeme refundirani .
Registar o avansima koji vode potrošacke organizacije
326. Ukoliko ministar finansija to odredi, službenik za finansije, odgovoran za stalne avanse u svojoj potrošackoj organizaciji, vodi registar o primljenim avansima. U registru potrošacke organizacije evidentiraju se podaci o iznosu stalnog avansa, svrsi placanja ovim sredstvima i dopunjavanju avansa. Poslije korišcenja ili dopunjavanja avansa vrši se sravnjenje podataka iz registra potrošacke organizacije sa priloženom dokumentacijom o korišcenju sredstava stalnog avansa.
327. Službenik kojem se predaju sredstva za posebni avans nema potrebe da vodi registar o korišcenom avansu, osim u slucaju kada to odredi ministar finansija i po tom osnovu propiše strucna uputstva.
Priznanice, fakture ili vauceri za pravdanje troškova po osnovu avansa
328. Službenik kome su dati posebni avansi, po pravilu, uzima priznanice, fakture ili vaucere kojima pravda troškove po osnovu datih avansiranih sredstava. Ukoliko ne može da dobije priznanicu, fakturu ili vaucer, službenik ce licno izdati potvrdu za verifikaciju svrhe u koju je utrošen avans i objasniti zbog cega nije mogao dobiti potrebnu dokumentaciju za pravdanje avansa.
329. Kada se avansirana sredstva isplacuju ili dopunjavaju, dokumentacija za pravdanje avansa dostavlja se glavnom službeniku za finansije.
Godišnji povracaj stalnih avansa
330. Sredstva korišcena po osnovu stalnog avansa vracaju se najkasnije do poslednjeg dana fiskalne godine ili odmah nakon prestanka svrhe za koju su data, ukoliko drugacije pismeno ne propiše ministar finansija. Neiskorišcena avansirana sredstva ili vauceri vracaju se glavnom službeniku za finansije.
331. Službenik koji raspolaže stalnim avansima dužan je da podnese zahtijev za dodjelu novih avansa za narednu fiskalnu godinu, najkasnije mjesec dana prije pocetka nove fiskalne godine.
Vlasnik avansiranih sredstava je službenik za finansije
332. Vlasnik avansiranih srestava je istovremeno i službenik za finansije i dužan je da postupa u skladu sa svim uputstvima o radu trezora i drugim instrukcijama ili strucnim uputstvima izdatim u cilju kontrole rashoda i isplate državnog novca.
333. Vlasnik avansiranih sredstava dužan je da obezbijedi da se avansirana sredstva koriste u svrhu za koju su i data. Korišcenje avansa u bilo koju drugu svrhu ce se smatrati povredom propisa.
334. Vlasnik avansiranih sredstava preduzima potrebne mjere u cilju sprecavanja gubitka ili krade novca od avansiranih sredstava.
Izdavanje posebnih avansa iz stalnih avansa
335. Ukoliko je ministar finansija odobrio izdavanje posebnih avansa
iz stalnih avansa, glavni službenik za finansije mora se striktno
pridržavati uputstva koje upucuju pomocnika ministra za državni trezor
na koji nacin treba da se obavlja izdavanje, registracija i vodenje
evidencije avansa.
XVII RAZVOJNI PROJEKTI FINANSIRANI OD STRANE DONATORA
Ugovor sa donatorom
336. Ministar finansija, u ime Vlade, u skladu sa obavezama države prema donatorima, obavezan je da:
a) o planovima i ciljevima vodi otvoren dijalog sa donatorima,
b) da obezbijedi transparentnost u sklapanju ugovora i izvršavanju programa,
c) da utvrdi jasna pravila i ciljeve koji se mogu lako nadzirati,
d) da obezbijedi da se sredstva od donatora usmjere na reforme i
e) da obezbijedi redovno informisanje o ostvarenom progresu u sprovodenju reformi i procesu razvoja.
Prijavljivanje razvojnih projekata za finansiranje sredstvima od donatora
337. Zahtjevi za sredstvima od donatora upucuju se ministru finansija, a primjerak tog zahtjeva ministar finansija dostavlja Vladi. Ministar finansija ce se konsultovati sa Vladom u vezi sa ocekivanim izvorima finansiranja, nakon cega zahtjev za sredstvima prosleduje odgovarajucem donatoru.
338. Glavni službenik za finansije se ne može direktno obratiti potencijalnom donatoru u svrhu dobijanja sredstava za pomoc, ali može obavljati opšte razgovore sa donatorima o mogucnosti dobijanja sredstava za pomoc u realizaciji specificnih projekata.
339. Glavni službenik za finansije , bez obzira na podnešene zahtjeve za sredstvima od donatora, ne smije odobriti izdatak koji bi nastao po osnovu buduceg razvojnog projekta, dok mu se varantom dodijeljenih sredstava za razvojni projekat ne odobri takav izdatak.
340. Uz zahtjev za sredstvima od donatora, ministru finansija, dostavlja se zbirni pregled uticaja sredstava od donatora na budžet tekucih troškova, koji sadrži podatke po stavkama:
a) uticaj sredstava od donatora na godišnji budžet u narednih pet godina,
b) ocekivani prihod od realizacije projekta u narednih pet godina i raspodjela ocekivanog prihoda.
Primanje sredstava od donatora
341. Sredstva koja se dobiju od donatora, na osnovu razvojnog projekta koji se finansira od strane donatora, uplacuju se na glavni državni bankarski ili drugi državni racun koji je za tu svrhu pismeno odobrio ministar finansija.
Registracija razvojnog projekta koji se finansira sredstvima od donatora
342. Kada se dobiju sredstva od donatora ili se dobije pisana potvrda da su sredstva za razvojni projekat raspoloživa , ministar finansija daje instrukcije pomocniku ministra za državni trezor da izda obavještenje o odobrenim sredstvima za razvojni projekat.
343. Pomocnik ministra za državni trezor vodi registar referentnih brojeva razvojnih projekata koji se finansiraju sredstvima od donatora. Referentni broj oznacava potrošacku organizaciju kojoj su odobrena donatorska sredstva za razvojni projekat i donatora. Pomocnik ministra za državni trezor informiše zainteresovane strane o referentnom broju pod kojim je evidentiran projekat.
344. Pomocnik ministra za državni trezor razvojne projekte evidentira kao posebne stavke u glavnoj knjizi trezora.
Varant za razvojni projekat
345. Nakon dodjeljivanja referentnog broja razvojnom projektu, ministar finansija izdaje glavnom službeniku za finansije varant za razvojni projekat, kojim ga obavještava da je projekat odobren i o maksimalnom iznosu novca kojeg može utrošiti po tom osnovu.
346. Kopija varanta za razvojni projekat predaje se spoljnjem revizoru.
Varant dodijeljenih sredstava za razvojni projekat
347. Nakon prijema sredstava od donatora ministar finansija izdaje varant dodijeljenih sredstava za razvojni projekat glavnom službeniku za finansije, koji je odgovoran za realizaciju , kontrolu i nadzor razvojnog projekta.
348. Glavni službenik za finansije ,na osnovu varanta dodijeljenih sredstava za razvojni projekat, ovlašten je da zasnuje ugovorenu obavezi i utroši novac u svrhu pokrivanja troškova za projekat ,do granice utvrdene varantom.
349. Ministar finansija propisuje nacin vodenja evidencije za izdate varante za razvojni projekat i za varante dodijeljenih sredstava za razvojni projekat.
350. Kopije varanta dodijeljenih sredstava za razvojni projekat predaju se spoljnjem revizoru.
Ogranicenje i punovažnost varanta za razvojni projekat
351. Varant za razvojni projekat ili varant dodijeljenih sredstava za razvojni projekat izdaju se samo do visine odobrenih i raspoloživih sredstava od donatora ili iz sredstava koja su za razvojni projekat obezbijedena na drugi nacin. Ukoliko se sredstva od donatora dodjeljuju u ratama, ministar finansija odlucuje da li ce na taj nacin izdavati i varante dodijeljenih sredstava za razvojni projekat.
352. Varanti za razvojni projekat i varanti dodjeljenih sredstava za razvojni projekat ostaju važeci tokom realizacije cjelokupnog projekta, odnosno do odobravanja dodatnih sredstava za potrebe projekta koja se dobijaju izdavanjem novih varanta i ne prestaju da važe na kraju fiskalne godine u kojoj su izdati.
Placanja
353. Placanja i sve ostale aktivnosti koje se odnose na troškove nastale po osnovu realizacije projekta obavljaju se u skladu sa odredbama iz poglavlja IV ovog uputstva.
Evidencija koja se vodi u Minastarstvu finansija
354. Ministar finansija ce obezbijediti da se vodi posebna evidencija u glavnoj knjizi trezora i druga evidencija, koja se smatra neophodnom, da bi se obezbijedila tacna evidencija svih donatorskih sredstava na nacin koji ce jasno prikazati svaki iznos primljenih sredstava od donatora po odredenom projektu, kao i analizu po zemljama donatorima o svim donatorskim sredstvima.
355. Pomocnik ministra za državni trezor izdaje mjesecne izvještaje korišcenja sredstava od donatora za razvojne projekte, koji sadrže:
a) ukupan iznos primljenih sredstava od donatora,
b) ukupan iznos utroška sredstava za svaki razvojni projekat, do utvrdenog datuma i
c) saldo neutrošenih sredstava donatora.
Primjerci ovog izvještaja se dostavljaju Vladi i glavnom službeniku za finansije potrošacke organizacije i licima koje odredi ministar finansija.
356. Potrošacka organizacija koja realizuje projekat, na osnovu izvještaja iz tacke 360 ovog uputstva, priprema i dostavlja donatorima, na njihov zahtjev, izvještaj o korišcenju sredstava za razvojni projekat.
Završavanje razvojnog projekta finansiranog sredstvima od donatora
357. Glavni službenik za finansije o završetku razvojnog projekta obavještava ministra finansija. Po nalogu ministra finansija, u tromjesecnom periodu u kojem ce se obaviti sva preostala placanja, izvršava kompletnu i konacnu provjeru da li su obavljena sva placanja po osnovu zasnovanih ugovorenih obaveza. Istu provjeru, po nalogu ministra finansija, izvršice pomocnik ministra za državni trzor.
358. Kada provjera u potrošackoj organizaciji i trezoru potvrdi da su sva placanja obavljena, dostavlja se pismeni izvještaj ministru finansija i Vladi koji pokazuje da je došlo do manje potrošnje, odnosno do prekoracenja u potrošnji sredstava za razvojni projekat.
359. Ministar finansija i glavni službenik za finansije razmatraju okolnosti koje su dovele do manje potrošnje, odnosno do prekoracenja u potrošnji sredstava za razvojni projekat, o tome obavještavaju Vladu i posebno isticu:
a) razlo